Kuda ide HDZ BiH?

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH okuplja sve slojeve hrvatskog naroda i drugih građana u BiH, a svoj program temelji na načelima kršćanske demokracije. To se, između ostalog, navodi na službenoj internetskoj stranici ove stranke. Također, ističe se i da je HDZ BiH „izraz višestoljetne težnje hrvatskog naroda za ostvarenjem svoje nacionalne samobitnosti i opstanka u povijesnim okolnostima rušenja totalitarne komunističke vlasti“. Naglašava se i da je HDZ BiH na svim izborima od 1991. godine ostvarivala „plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda“.

U BiH su mišljenja o politici HDZ-a BiH proteklih 25 godina podijeljena. Početkom devedesetih tu je politiku personificirao Stjepan Kljuić. Za vrijeme rata u BiH, tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, HDZ BiH vodio je Mate Boban, neprikosnoveni vođa „Hrvatske republike Herceg Bosne“. Bobana su kritičari optužili da je, zajedno s današnjim haškim optuženikom Radovanom Karadžićem, radio na podjeli BiH. Njegovi politički i vojni nasljednici, među kojima su i Jadranko Prlić i Slobodan Praljak, danas u Den Haagu čekaju presude po optužbama za ratne zločine. Vodstvo Ante Jelavića ostat će upamćeno po riskantnoj „Hrvatskoj samoupravi“, ali i bijegu od bosanskohercegovačkog pravosuđa. Aktualni predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović dao je snažan pečat stranačkim nastojanjima da se u poslijeratnom razdoblju demokratskim sredstvima izbori za „jednakopravnost Hrvata u BiH“.

„HDZ BiH je nastala kao dio romantičarskih snova Hrvata kao kolektiva, a onda i Hrvata u BiH s obzirom na to da je u jednom razdoblju to praktično bila gotovo pa jedna te ista stranka, do ostvarenja Hrvatske kao suverene i nezavisne države“, kaže za Deutsche Welle novinar Večernjeg lista Zoran Krešić. On vjeruje da HDZ nije imala zaokruženu politiku sve do 1998. godine kada počinje proces njezinog postupnog osamostaljenja.

Tko je razgrađivao BiH?

„Odnos HDZ-a BiH prema državi BiH najprije treba promatrati iz ugla poziva te stranke za osamostaljenje od krnje Jugoslavije. Ona nije bila sretna s činjenicom da referendumsko pitanje nije uključilo i poziv za unutrašnjim preustrojem BiH (tzv. Livanjsko pitanje), što je odbila tadašnja najsnažnija bošnjačka stranka, Stranka demokratske akcije, no ipak je na kraju izabrala izlazak iz krnje Jugoslavije. U ratnom kontekstu vrlo je teško jednoznačno protumačiti da je HDZ BiH sudjelovao u rastakanju BiH, posebno ako se ima na umu da je tadašnje vodstvo, s Matom Bobanom na čelu, prihvatilo sve predložene mirovne sporazume, od Cutillerovog plana, Vance-Owenovog ili Owen Stoltenbergovog plana, do Washingtonskog ili Daytonskog sporazuma. Ako obrnemo stvari drukčije, rat se uopće u BiH nije trebao dogoditi da primjerice Alija Izetbegović nije odustao od ranije utvrđenog Cutillerovog prijedloga ustroja triju republika. Ta je priča aktualna i danas. Naravno da se HDZ-u BiH mogu pridjenuti, uostalom kao i drugim strukturama u zemlji, optužbe da je radila na rastakanju BiH. Ali, u tome su sudjelovale i zemlje tadašnje Europske zajednice, a djelomično i Sjedinjenih Američkih Država s prijedlogom o podjeli zemlje na dva entiteta“, kaže Krešić.

Novinar Večernjeg lista tvrdi da je konstanta politike HDZ-a BiH „bila i ostala borba za ravnopravnost koju u puno komfornijem, mirnodopskom okruženju ističe aktualni predsjednik Dragan Čović“. Ipak, dosadašnji politički angažman HDZ-a BiH ne može visoko ocijeniti. „Ako bih morao davati ocjenu od 1 do 5, rekao bih da su zaslužili mršavu dvojku. Uostalom, niti za jednu političku stranku se ne može reći da je u BiH imala politiku kojom je narod zadovoljan. Prije svega pogledajte koliko mladih ljudi želi otići ili je već otišlo iz BiH, koliko je čitavih obitelji napustilo zemlju. Trenutačno se događa, rekao bih, identičan egzodus, a nije rat u pitanju. Za sve to 'zaslužne' su aktualne politike, pa tako i politika HDZ-a BiH“, kaže Krešić.

Profesor na „Sarajevo School of Science and Technology“ Adnan Huskić podsjeća da je u vrijeme Stjepana Kljuića HDZ BiH podržavala hrvatsku, a posljedično i bosanskohercegovačku neovisnost. „Već tada se kroz 'Livanjsko pitanje' počinje nazirati korijen HDZ-ovog političkog djelovanja u BiH koji se ogleda u projektu zaokruženja hrvatskih teritorija. Politički projekt HDZ-a BiH u vrijeme Bobana i ratnih godina postaje uspostava hrvatske državice unutar ili izvan BiH, dok se od države BiH u najvećoj mjeri odustaje. Od samog početka HDZ BiH je satelit HDZ-a Hrvatske, te se njihova politička platforma formira prema direktivama iz Zagreba. To je podosta koštalo bosanske Hrvate u Daytonu gdje je Franjo Tuđman bio uglavnom zainteresiran za rješavanje statusa okupiranih područja u Republici Hrvatskoj, a nauštrb područja na kojima je prije rata živio veliki broj Hrvata, kao što je Posavina“, kaže Huskić za Deutsche Welle.

HDZ-ova potraga za orijentacijom

Huskić kaže da nakon godina konfrontacije s međunarodnom zajednicom i smrti Franje Tuđmana, HDZ BiH ostaje „prepuštena sam sebi“, nakon čega nastupa „programska dezorijentacija“ i „cijepanje na više stranaka“. „Ovo razdoblje prestaje u godinama nakon pada tzv. Travanjskog paketa i otvaranja razgovora oko promjene Ustava BiH. Tada se HDZ BiH polako ali sigurno vraća na scenu i formulira stavove koji prate jasnu etno-teritorijalnu orijentaciju. Dragan Čović u Miloradu Dodiku nalazi partnera protiv stranaka iz Sarajeva, a za koje Čović smatra da su u dva uzastopna Komšićeva mandata u Predsjedništvu BiH izvršile majorizaciju Hrvata. HDZ BiH zato traži uvođenje mehanizama koje to onemogućavaju, što se svodi na uspostavu trećeg entiteta“, ističe Huskić.

Politički analitičar Pejo Gašparević kaže da su HDZ BiH od osnivanja do danas pratili „različiti paradoksi“. On podsjeća da je ova stranka imala devet predsjednika, što upućuje na zaključak da njena potraga za orijentacijom u „zamršenim bosanskohercegovačkim prilikama“ nije bila laka.

„Vodstva HDZ-a nisu uspijevala iznjedriti kvalitetno svježiju politiku koja bi Hrvate u BiH učinila ravnopravnim s ostala dva konstitutivna naroda niti su uspijevala ublažiti demografsko opadanje hrvatskog naroda u BiH. U razdoblju od 1990. godine do dolaska Dragana Čovića na čelo HDZ-a 2005., ova je stranka s jedne strane zagovarala cjelovitost BiH, a s druge je katkad bila zahvaćena političkim eksperimentiranjem, na primjer uspostavom 'Hrvatske republike Herceg Bosne' ili 'Hrvatske samouprave' zbog čega je bila na udaru kritičara“, kaže Gašparević za Deutsche Welle.

Hrvatske kolateralne štete

Rat u BiH u velikoj je mjeri promijenio demografsku sliku ove zemlje. Hrvata u entitetu Republici Srpskoj (RS), ali i pojedinim dijelovima Federacije BiH danas gotovo da i nema. Je li se HDZ BiH spreman aktivnije zauzeti za povratak prognanih u svoje domove?

„Čini mi se da je to pitanje skinuto s dnevnog reda HDZ-a BiH. Naravno, ukoliko ne dođe do neke bitne promjene koja bi došla iz Zagreba. HDZ BiH je evolutivno prošao put od pro-bosanskohercegovačke, preko stranke Hrvata u BiH, do stranke Hrvata na područjima na kojim Hrvati danas žive. Otvaranje pitanja Posavine znači i neminovan sukob s Dodikom i RS-om, a Čoviću to sada ne treba. Zato je i cijela priča oko reforme Ustava BiH Čovićevim djelovanjem svedena na reformu Federacije BiH, a u tome je Posavina kolateralna šteta“, mišljenja je Adnan Huskić.

„Ima nagovještaja da bi jačanje euro-atlantskih stremljenja u BiH od HDZ-a BiH moglo zahtijevati poduzetniji politički angažman u RS-u kako bi se spriječilo potpuno nestajanje Hrvata iz tog entiteta. Potraga za institucionalnom ravnopravnošću Hrvata u BiH također ima geopolitičke razloge, jer nacionalna ravnopravnost povećava stabilnost BiH i čini je manje ranjivom“, ističe Pejo Gašparević.

Očekivanja od Sabora

O položaju Hrvata u BiH govorit će se i na Izbornom saboru HDZ-a BiH, koji bi trebao biti održan u subotu (25.4.) u Mostaru. Novinar Večernjeg lista Zoran Krešić ne očekuje iznošenje konkretnijih detalja oko ustavnih promjena.

„Predstojeći sabor HDZ-a BiH bit će, rekao bih kolokvijalno, limunada jer se ne očekuje donošenje velikih odluka u pogledu preustroja zemlje. Stranačka deklaracija, kako su i najavili unutar redova ove stranke, ponudit će praktično redizajniran izborni program ove i stranaka Hrvatskog narodnog sabora koji se odnosi na sedam politika koje su ranije istaknuli. Jedna od njih uključuje i priču o preustroju zemlje. Stav ove stranke od ranije je poznat, a to je zahtjev za četiri federalne jedinice“, kaže Krešić.

Ni Adnan Huskić ne očekuje bitne odluke na Saboru HDZ-a BiH. „Vrlo je vjerojatno aklamativno potvrđivanje stranačkog statusa Dragana Čovića. Ne treba smetnuti s uma da su stranke u BiH samo interesne grupe s fasadom ideologije i političkog programa. Čović je uspješno vodio pregovore oko formiranja vlasti, te je članovima i stranačkoj klijenteli osigurao zavidan dio javnih financija, dobara i pozicija. Takvo rukovođenje se ne dovodi u pitanje ako od dividendi uživaju svi dioničari stranke“, ističe Huskić.