Legalna koruptivnost ekoloških studija
7. srpnja 2012Iza mnogobrojnih slučajeva planiranih graditeljskih projekata – energetskih, infrastrukturnih, turističkih itd. – u hrvatskoj se javnosti upadljivo često ističe problem tretmana stručnih studija o utjecaju na okoliš. Oko tih se ekspertiza, dakle, lome koplja jednako žestoko među pojedinim ministrima ili među investitorima i ekološkim udrugama, bilo da je riječ o hidroelektrani Ombla ( na naslovnoj fotografiji teksta) i termoelektrani Plomin III, ili o golf terenima kod Motovuna i Vranskog jezera.
Stručne studije o utjecaju na okoliš neophodan su element koji prethodi gradnji, a njihova funkcija jest uvođenje stručne i šire zainteresirane javnosti u proces odlučivanja o projektu i (ne)prihvatljivim njegovim posljedicama u prostoru. Hrvatska ima relativno dugu tradiciju toga korisnog instituta, još od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća i, dakle, nekadašnje države SFR Jugoslavije, ali je također kronično opterećena raznim manipulacijama njime.
Sistem s ugrađenom greškom
Riječima predsjednika udruge "Eko Kvarner" Vjerana Piršića u jednoj prošlogodišnjoj raspravi, Hrvatsku muči sistemski bug – pritisak investitora na ovlaštenog izrađivača studije koji u praksi postaje ovisan o profitnom interesu onog tko ga izabire za suradnju, a plaća i ukupan projekt i samu studiju. Na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prirode RH, inače, navodi se četrdesetak kuća s državnom licencom za izradu te studije. Drugi je nedostatak sistema činjenica da se ozbiljniji prigovori građana, kao i nevladinih udruga ili stručnih ustanova, a koji se prikupljaju tokom javne rasprave, u obzir uzimaju drastično rijetko.
Ivo Lučić, novinar i nevladin ekološki aktivist te karstolog-stručnjak za krš, vrlo je kritičan spram cjelokupne prakse oko stručnih studija o utjecaju na okoliš. "Od jednog izuzetnog mehanizma koji bi nalik protezi trebao prilagoditi projekt krajnjem korisniku, uzimajući u obzir ekološki i socijalni kontekst, studije su se profilirale u legalni kanal za korupciju", rekao je Lučić za Deutsche Welle.
Ovisnost o investitoru
On ističe da izrađivači studija itekako imaju razloga za zabrinutost u slučaju da moraju iznijeti podatke koji ne odgovaraju naručitelju; takvi dospijevaju na loš glas među investitorima i dugoročno ugrožavaju vlastitu egzistenciju. Uslijed odnosa reguliranih tim faktorima, studije se "friziraju" ili se – u slučaju nečijeg razmjernog neposluha - ignoriraju te izvrdavaju u daljnjem postupku. Nažalost, pritom ulogu negativca preuzima i državna izvršna vlast.
Primjera je mnogo, no zadržimo se na već spomenutima. Vlada ne želi uzeti u obzir nova znanstvena saznanja o području izvora Omble kod Dubrovnika, već se drži studije iz pretprošlog desetljeća koja ide na ruku investitoru, Hrvatskoj elektroprivredi. Pritom su kroz dovršeni postupak jednostavno odbačeni – snagom jačeg - ekspertni nalazi o bogatom i svjetski raritetnom živom svijetu u podzemlju izvorišta.
Čačića ne zanima okoliš
Ekološki štetnom projektu golf-igrališta kod Motovuna ispriječila se bila supervizija Komisije za procjenu stručne studije pri resornome ministarstvu, no predsjednik toga tijela Velimir Šimičić je tad smijenjen po kratkom postupku i ukazu ministrice Marine Matulović-Dropulić. Njegov nasljednik je dao zeleno svjetlo golfu, no projekt je prošle godine ipak pao na Upravnom sudu kao posljednjoj nadležnoj instanci. Nakanu gradnje golf-terena uz sami rub Parka prirode Vransko jezero, pak, podržao je prije dvije godine tadašnji državni tajnik Nikola Ružinski, kojeg su novinari potom zatekli u evidentno koruptivnom odnosu s investitorom.
Minulog je proljeća stanje u pripadajućem sektoru uznastojala riješiti nova ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy, ali je nedugo zatim ona faktički potjerana s te dužnosti. U medijima se najčešće ističe da je pravi uzrok njezina odlaska sukob s potpredsjednikom vlade Radimirom Čačićem, glavnim zagovornikom obimnih novih projekata bez obzira na sporne studije o utjecaju na okoliš. No, povrh toga što je dovodila u pitanje opravdanost gradnje na Ombli, primjerice, ona je inicirala i novu zakonsku regulaciju.
Perspektiva novog zakona
Novim prijedlogom Zakona o zaštiti okoliša, koji još nije poslan u saborsku proceduru, između ostalih se novosti pokušava uspostaviti pravilo kojim bi ovlasti za biranje izrađivača studije o utjecaju na okoliš, imalo samo ministarstvo. Željka Leljak-Gracin, pravnica Zelene akcije koja je sudjelovala u izradi nacrta zakona, smatra da mehanizam državno-institucionalne zaštite okoliša treba ojačati, kako više ne bi bio tek mrtvo slovo na papiru: "Još uvijek se javnost od nadležnih osoba tretira kao objekt kojem možda treba dati informaciju, no čija se volja ne uzima u obzir".
Leljak-Gracin ukazala nam je i na najnoviji slučaj iz te problematike: oko gradnje novog postrojenja Plive uz vodocrpilište Šibice kod Zaprešića, vođena su dva postupka, za izradu studije utjecaja i za okolišnu dozvolu. U prvom su komentari raznih udruga i građana, ali i fakulteta, otklonjeni s tumačenjem da im je mjesto u drugom, e da bi u drugom postupku – gdje je većina primjedbi ponovljena – bili odbačeni s naznakom da su već bili predmet prvog. I takva priprosta metoda iznevjeravanja javnog interesa može se nekom činiti komičnom, no teško da više može biti smiješna tako uobičajena i već otrcana praksa.