Leševi u podrumu njemačke kolonijalne prošlosti

U nekom trenutku, gledajući svoj narod kako pati, nakon još jednog od brojnih pisama upućenog njemačkom Reichstagu, Duala Rudolf Manga Bell je izgubio vjeru u Njemačko carstvo. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 8. kolovoza 1914., na području "Njemačkog protektorata" Kameruna, Manga Bell je obješen. Njegove posljednje riječi su ostale zapamćene: "Vješate nedužnu krv. Ubijate me bezrazložno. Prokleti bili, Nijemci. Bože, preklinjem te, usliši moju posljednju želju: da na ovo tlo Nijemci više nikada ne kroče."

"Poglavica" s europskim manirima

Rudolf Duala Manga Bell, rođen 1873., bio je dualski kralj i jedan od najvažnijih etničkih vođa u Kamerunu. Njegov djed je 1884. godine s Nijemcima potpisao "ugovor o protektoratu", čime je praktički počela kolonijalna vladavina Njemačke u toj afričkoj zemlji. "Narod Duala je već od 17. stoljeća imao kontakte s europskim trgovcima i time mnogo zajedničkih dodirnih točaka", objašnjava Stefanie Michels, povjesničarka sa Sveučilišta u Düsseldorfu. "Duale su sebe uvijek vidjele kao ravnopravnog partnera kojemu su zagarantirana određena prava." Djed je svog unuka poslao prvo u njemačku školu u Kamerunu, a kasnije i više godina na školovanje u Njemačku.

Vrijeme koje je proveo u Njemačkoj presudno je utjecalo na život Mange Bella. Kada se vratio u Kamerun, bio je posrednik između njemačke kolonijalne uprave i dualskog naroda. Nijemci su u međuvremenu svoju vladavinu učvrstili naseljavajući trgovce i druge poduzetnike te službenike uprave. Od domaćeg stanovništva su kupovali zemlju plaćajući je robom i gradnjom kuća. "Mangu Bella su zanimale i njemačke vrijednosti. Ali prije svega je uz pomoć Nijemaca htio učvrstiti svoju vlast", kaže Andreas Eckert, profesor afričke povijest na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu. Nijemci su mu dodijelili titulu "poglavice" - funkcije koja u dualskoj hijerahiji u takvom obliku i s takvim ovlastima nije postojala, priča dalje Eckert. "On je imao nadležnost nad pravosuđem, ubirao je poreze i dobijao je plaću za svoj rad. Dakle, financijski je to bila vrlo luksuzna pozicija."

Rasna podjela kao poniženje

No, onda je došlo do raskola. 1910. godine je njemački guverner Theodor Seitz predstavio urbanistički plan za područje na kojemu su živjeli Duale. Na obali rijeke je trebao nastati jedan europski grad. Svo domaće stanovništvo je uz sitnu odštetu trebalo odseliti u močvarno zaleđe. Europljani su ovako argumentirali svoj plan: gospodarski centar Duala bi trebao postati reprezentativni primjer njemačke kolonijalne politike. A rasna podjela bi trebala zaštititi bijele doseljenike od boleština kojih su se toliko bojali. "Nijemci su Afrikance smatrali prljavima i vjerojavali su da od njih mogu dobiti bolesti poput malarije", objašnjava Eckert: "To ponižavanje je za nekoga kao što je bio Rudolf Manga Bell i tko se smatrao prijateljem Nijemaca, za nekoga tko je bio vrlo civiliziran i govorio Njemački, bilo vrlo bolno."

Duala Rudolf Manga Bell se bori protiv prisilne selidbe, protiv rigoroznog oduzimanja imovine. protiv rasne politike Nijemaca, protiv gubitka vlastitih iluzija. "Borio se svojim oružjem - riječju", konstatira Eckert. Piše peticije Reichstagu, mobilizira parlamentarce, misionare i novinare za svoju stvar a protiv nepravde koja se čini Dualama. Manga Bell se upušta u političku borbu, boreći se argumentima.

Nervoza zbog Prvog svjetskog rata

Nijemci, pak, 1912. odbijaju njegovu žalbu. Godinu dana kasnije policija počinje uništavati prve kuće Dualaca. Njihov kralj ne posustaje: i dalje piše žalbe, šalje izaslanika u Njemačku. Bez uspjeha: 1914. godine biva osuđen zbog "veleizdaje" i obješen. Danas se taj čin smatra "pogubljenjem nevinog osuđenika na smrt kojim je revolucionar Manga Bell ušao u kamerunsku povijest", ukazuje profesorica Michels. Njemačka je zbog izbijanja Prvog svjetskog rata u trenutku u kojem se to dogodilo bila pod enormnim pritiskom, tvrdi pak kamerunski povjesničar Henri Manga: "Njemačka se zbog buđenja kamerunskog nacionalnog pokreta osjećala ugroženom i željela ga je uništiti u korijenu." Ubojstvo Mange Bella je trebalo biti zastrašujući primjer za sve druge s porukom: Vidite što će vam se dogoditi, ako nam se usprotivite.

Narodni junak

U Kamerunu je duh dualskog kralja i borca za prava svog naroda nastavio živjeti, priča Sylvie Andela Bambona. Ona je nastavnica u jednoj kamerunskoj gimnaziji: "On se usprotivio kolonijalnoj vladavini i ustao je u obranu interesa svog naroda. Zato je ovdje vrlo poznat. Priča o njemu se može naći u svim udžbenicima povijesti. Na svim velikim nacionalnim svečanostima on se slavi kao jedinstveni povijesni lik."

Uvijek se govori kako Afrika nema povijesti, žali se kamerunski povjesničar Henri Manga: "Ali mi možemo dokazati suprotno. Kamerun je također dio povijesti Afrike. Kamerun ima povijesne ličnosti koje se mogu vidjeti kao ključne figure svjetske povijesti."