Libija između eskalacije i nade

Politički Berlin gleda prema Tripoliju. U četvrtak je Kalifa Haftar, vojni zapovjednik libijske vlade koja je smještena u Tobruku, najavio "odlučujuću bitku" za Tripoli. "Došao je čas", rekao je on u govoru koji je prenosila televizija. Istodobno je pozvao svoje trupe na marš na glavni grad.

Na ovo je reagirala njemačka kancelarka Angela Merkel. Ona je pozvala na pronalazak brzog političkog, mirovnog rješenja za Libiju. "Ni jedna stranka u ovoj sjevernoafričkoj zemlji ne može sama vladati, rekla je Merkel na summitu EU-a u petak u Bruxellesu. Merkel je naglasila da se u Libiji vodi rat preko posrednika. Također je rekla da politički procesi u Libiji trenutno "u određenoj mjeri" napreduju. Upravo zbog toga "neke strane u konfliktu pokušavaju što je moguće brže ostvariti određeno faktičko stanje kako bi mogli poboljšati pregovaračku poziciju za traženje političkog rješenja.

General Haftar: bilanca

Andreas Dittmann, stručnjak za Libiju, u intervjuu za DW kaže da ni u kojem slučaju ne znači da će general Haftar imati uspjeha sa svojom ofenzivom. On podsjeća da je Haftarova posljednja ofenziva u proljeće 2019. godine propala. „Ipak on je do sada svakako nešto postigao: kompletan istok Libije je pod njegovom kontrolom. Ako se usporedi sadašnja karta gdje on ima utjecaj s onom od prije godinu dana, onda se vidi koliko je on bio uspješan." Ipak, kako dalje kaže Dittmann, Haftaru nije uspjelo staviti pod nadzor područje između Tripolija i Sabrata. "Međutim to područje nitko nije u stanju dugoročno kontrolirati – s posljedicom da tamo kriminalni akteri pokušavaju proširiti svoj utjecaj." Haftar nije uspio staviti Tripoli pod svoju kontrolu. "No s obzirom na to da najveći dio libijskog stanovništva živi u Tripoliju, s demografskoga gledišta se ne može reći da Haftar kontrolira najveći dio Libije", kaže Dittmann. 

Protivnik

Jedan od najmoćnijih međunarodnih protivnika generala Haftara je Turska. Turski predsjednik Erdogan je prošlog tjedna izjavio, ako libijska vlada sa sjedištem u Tripoliju, na čijem je čelu premijer Fajez al-Saraj, pozove tursku vojsku da joj pruži pomoć u obrani, Ankara će na tu molbu odgovoriti pozitivno. Time bi u Libiji bio aktivan još jedan vojni akter.

„Između Libije i Turske postoje duboke kulturne i povijesne veze“, kaže Hamza Muftah sa Sveučilišta Sabrata u intervjuu za DW. „Turska tradicionalno ima brojne interese u Libiji. Ona je već tijekom Gadafijevog režima investirala puno novca u tu zemlju. Za Tursku je Libija između ostalog veliko tekstilno i industrijsko tržište. Sada Turska pokušava zaštititi svoje interese u Libiji, posebno u građevinarstvu“, kaže on.

Kompleksan zamjenski rat

Otkako je Gadafi svrgnut 2011. godine, sve se više aktera iz inozemstva umiješalo u borbu za prevlast u toj zemlji. U međuvremenu se s pravom može govoriti o zamjenskom ratu, kaže Andreas Dittmann. Haftar dobiva logističku pomoć od Egipta. Njemu Egipat služi kao odstupnica.

Isto tako Haftar može računati s podrškom Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). „Piloti iz UAE su angažirani na Haftarovoj strani. Ovi piloti su školovani u Francuskoj i lete u francuskim zrakoplovima. Sve to pokazuje koliko jaku podršku Haftar ima na Zapadu", kaže Dittmann.

Europski interesi

I Europa u toj borbi slijedi svoje interese. Države sjeverno od Sredozemnog mora podržavaju obje vlade: i vladu premijera Saraja kao i protivničku vladu u Tobruku.

Europljanima su doduše važne obje vlade, kaže Dittmann. Ipak prije svega su koncentrirani na vladu u Tripoliju. Ona doduše, kako kaže Dittmann, ne raspolaže nalazištima nafte. No zato, kako on dalje kaže, kontrolira područje sa kojeg u Europu polaze izbjeglički brodovi. "A ako se želi postići dogovor koji se odnosi na izbjeglice, onda se to mora uraditi sa lokalnim snagama. Tkogod kontrolira dio obale odakle polaze brodovi, on je automatski europski partner za pregovore. Za Europu je dogovor o izbjeglicama trenutno najvažniji. Želi se postići da izbjeglice uopće ne započinju plovidbu", kaže Dittmann.

Libijska svakodnevica

Libijci sami različitim intenzitetom osjećaju rat, kaže Hamza Muftah sa Sveučilišta Sabrata. „Ne može se doduše reći da život u zemlji protječe normalno. No ipak nije sasvim loše. To jako ovisi o pojedinim regijama. U istočnom dijelu zemlje je situacija u usporedbi s drugim dijelovima zemlje sigurna. Nasuprot tome na Zapadu, prije svega južno od Tripolija, postoje brojni konflikti. Tamo su brojni ljudi protjerani iz svojih kuća i farmi. Konačno je svladana monetarna kriza i ljudi mogu ponovo ići u banku“, kaže Muftah.

Konferencija i njezine šanse za uspjeh

Njemačka kancelarka Angela Merkel je pozvala na konferenciju koja bi se trebala održati u siječnju. Ona bi trebala povezati različite aktere i pokrenuti ih na usvajanje mirovnog sporazuma. Inicijativa ima određene šanse, kaže Andreas Dittmann – pod uvjetom da budu pozvani svi uključeni akteri. „Moraju se dakle pozvati i Rusija i Turska. Ako se to ne dogodi, ova konferencija bi mogla završiti isto kao i brojne konferencije o Siriji proteklih godina: one su propale jer jedan od glavnih aktera, Iran, nije bio pozvan. To je bila greška. Jer konferencije imaju uspjeha samo ako su pozvani svi borci i akteri“, kaže Dittmann.