Liječnici koji ne pitaju za osiguranje
2. ožujka 2017Mariju je malo strah. Zato se i pripila uz mamu. Stariji gospodin u plavoj polo majici joj je malo sumnjiv. Pritom Klaus Pistor samo želi poslušati je li sve u redu s Marijinim plućima. Smiješkom pokušava Mariji odagnati strah. Na kraju Maria popušta i pregled je gotov.
Pistor pripada 15-članom timu Malteškog reda, jedan je od osmero liječnika. Od toga su četvero, poput njega, nekadašnji profesori. Ostatak su prevoditelji i medicinske sestre. Pistor je donedavno bio profesor za urologiju na Sveučilišnoj klinici u Essenu. Sada ovaj 76-togodišnjak radi kao volonter u jednoj klinici u Dusiburgu koja je zadužena za pacijente bez zdravstvenog osiguranja na području čitave Ruhrske oblasti.
Provizorna ordinacija u problematičnoj četvrti Marxloh
Pistor već godinama liječi pacijente s migrantskom pozadinom. No na jedan termin u tjednu je počelo dolaziti i do 120 pacijenata. „Postalo je jednostavno prenatrpano. To mi sami više nismo bili u stanju savladati. Tada smo prihvatili ponudu Malteškog reda", kaže Pistor. Gotovo čitav sjeverni dio Ruhrske oblasti se može opisati kao siromašna četvrt. U liječničku praksu pod nazivom "Malteser Migranten Medizin” dolaze pacijenti odjeveni u trenirke i odjeću na kojoj se vidi da je iz humanitarne pomoći. Nitko od ovih pacijenata nije zdravstveno osiguran. Većina njih dolazi iz "novih” članica Europske unije, Bugarske i Rumunjske. Ovamo su došli u potrazi za nekakvim zaposlenjem, mnogi su se našli na ulici. "Mnogi pacijenti koji dolaze u našu ordinaciju su bolesniji od prosječnih pacijenata koji dolaze u ‚normalne‘ prakse. Često se radi o bolestima koje su dugo bile ignorirane i sada su uznapredovale”, kaže zamjenik ogranka Malteškog reda za Duisburg Benjamin Schreiber. Uglavnom se radi o raznim upalama, bolestima krvožilnog sustava ili drugim kroničnim bolestima. "Pacijenti su nekada npr. u Rumunjskoj primali terapiju, ali su je prekidali i to često mjesecima. Problem je uglavnom bio nedostatak novca ili liječnika”, kaže urolog Günther Jacobi, također jedan od članova liječničkog tima.
Kap u moru
Skrb o ljudima u ovom gradu je svedena na nužno. Grad nema novca, u jeku otvaranja granica za Rumunje i Bugare mnogi najsiromašniji su završili u ovom gradu gdje je bilo mnogo jeftinog stambenog prostora. Siromaštvo privlači siromaštvo. U međuvremenu se polazi od toga da je preko 17.000 građana Duisburga bez zdravstvenog osiguranja. Savezna pokrajina Sjeverna Rajna Vestfalija pomaže ovaj projekt koji, kako je rekla resorna ministrica, pokriva veliku rupu u zdravstvenoj skrbi. Neke lijekove, poput cjepiva za djecu, poklanja sam grad. Problemi nastaju kada pacijent mora biti upućen u bolnicu. U pravilu za njegovu skrb troškove snosi ordinacija koja ga je uputila na liječenje ako pacijent nema osiguranje. Zato se što je više moguće slučajeva pokušava riješiti u ambulanti.
Dobra umreženost
Ordinacija u Dusiburgu, koja je samo jedna od 17 takvih ustanova diljem Njemačke, prisno surađuje s posebnim uredima koji razjašnjavaju ima li dotični pacijent pravo na zdravstveno osiguranja u Njemačkoj. To se posebice odnosi na sezonske radnike koji često imaju pravo na zdravstveno osiguranje, a da toga nisu svjesni. Za Klausa Pistora su ovakva pitanja od drugorazredne važnosti. Njemu je stalo da zdravlja pacijenata, ali i do socijalne integracije. „Nadamo se da će se moji pacijenti integrirati, da će djeca krenuti u škole i ovdje pronaći sreću", kaže Pistor.
Marijina majka je u svakom slučaju sretna zbog toga što može doći ovamo gdje se pruža pomoć njezinom djetetu. A Maria je sretna što je posjet liječniku napokon gotov.