Bologna-Abstinentler

Zura je opet krenuo ispočetka. Po drugi put studira pravo i pravne znanosti, iako je u Gruziji već završio četvorogodišnje studij: „Kada sam diplomirao, htio sam pronaći posao u nekoj od međunarodnih organizacija ali mi nije polazilo za rukom. Moja gruzijska diploma nije priznata u EU. Zato sam odlučio iznova započeti sa studijem u Njemačkoj i to ponovo pravo.“

24-godišnji Zura Karaulašivili je tako po drugi put je upisao peti semestar, ali to mu, kaže, ne smeta: „Ja sam građansko pravo već položio, ali mogu li to računati? Ipak to nije njemačko, nego gruzijsko građansko pravo, i to je potpuno logično. Svaka država ima svoj pravni sustav.“

Da se barem svi vrate na staro

Zbog specifičnosti svake zemlje pravne fakultete nije bilo moguće uključiti i izjednačiti s ostalim zemljama Europe. U Njemačkoj stdij prava tako ne završava baccalaureus ili masterskim ispitom nego tzv. prvim i drugim državnim ispitom. Studenti prvo uče pravne osnove, a nakon toga se specijaliziraju za jednu oblast. Potom dva semestra praktično nestaju u knjižnicama. U takozvanom repetitorijumu obnavlja se čitavo, do tada naučeno gradivo, slijedi ispitni maraton i nakon 4 do 5 godina prvi državni ispit. Drugi državni ispit se polaže nakon pripravničkog staža i još nekoliko ispita i tek tada student prava postaje diplomirani pravnik i može tražiti posao kao odvjetnik ili sudac.

Njemačke specifičnost je teško razumljiva stranim studentima, kaže Zura: „Dolaze mi studenti preko programa 'Erazmus' na jedan ili dva semestra i uvijek pitaju: Dakle ti studiraš na baccalaureus studiju. Onda dakle na magistarskom? Ne, ja polažem državne ispite. Prvi državni ispit obično objašnjavam kao više od baccalaureusa, a manje od mastera - nešto između.“

Ranije su osim državnih ispita postojale diplomski i magistarski studiji, koje su, nakon uvođenja Bolonje ukinute. Takozvani Bolonja-proces izjednačava razine studiranja u cijeloj Europi i tako olakšava razmjenu studenata. Pravnici, liječnici i katolički teolozi nisu do sada bili uključeni u taj proces. "Na sreću", kaže profesor Bernd Heinrich, dekan Pravnog fakulteta na berlinskom Humboldtovom Sveučilištu, inače veliki protivnik Bolonjskog procesa, posebno u pravnim znanostima.

„Prvo, na pravu se još izučava 90 posto nacionalnog zakonodavstva, tako da razmjena unutar Europe, koju podstiče ovaj sustav, za pravnike nema smisla. Drugo, ovim se ugrožava zvanje pravnika u njemačkoj, u tradicionalnom smislu, jer više neće biti prvog i drugog državnog ispita“, kaže profesor Heinrich. "Naš sustav obrazuje kvalitetne pravnike i mnogi nam u inozemstvu zavide na našem obliku obrazovanja", smatra Heinrich koji se nada da će i ostale znanstvena područja u Njemačkoj koja su veće prešla na "Bolonju" vratiti na staro.

Liječnik je ipak liječnik

No medicinari u Berlinu, koji su također zasad izuzeti od Bolonje, misle drugačije. Na uglednom medicinskom fakultetu Charité je donedavno moguće studiranje po "Bolonji". Doduše samo teoretski jer zakonodavac još uvijek ne predviđa "Bolonjske liječnike".

„Mnogo i dugo smo razmišljali o tome i došli smo do prvih pomaka: mi želimo novi sustav studiranja koji odgovara Bolonjskom procesu. Ali smo svjesni i toga da je to politička odluka koju treba objasniti u mnogim institucijama i da Njemačka za to još nije spremna“, kaže Burkhard Danz sa Charitéa.

Liječnici školovani po tradicionalnom sustavu uvjereni su da je riječ o programu koji jedini u potpunosti jamči to da će nakon svih godina studiranja iz zgrade fakulteta na kraju zaista izići pravi liječnik. Do sada magistarski studiji za to nisu mogli jamčiti, a kamoli prvostupnički. "Zahtjevi u medicini su vrlo visoki. Mi ipak želimo da liječnik bude liječnik", kaže Danz. Što o tomu misle liječnici iz Švicarske i Nizozemske gdje je medicinu moguće studirati i po Bolonji, nije poznato.

Autorke: Nadine Wojcik / Daniela Vranković
Odg. ur. N. Kreizer