Lutherova Biblija kao obiteljska relikvija u Bijeljini

U posjed Ivana Wasmera Bibilija je dospjela po obiteljskoj liniji, "sa strane očeve majke". Pisana je staronjemačkim pismom. Uvodni dio govori o životu i radu Martina Luthera (10.11.1483-18.02.1546.), utemeljitelja evangeličke crkve. Prvim prijevodom Biblije na njemački jezik - kako je to napisao književnik Thomas Mann - Luther je stvorio suvremeni njemački jezik.

Stari zavjet Lutherove Biblije sadrži 39 knjiga, za razliku od 46 knjiga Starog zavjeta katoličke Biblije. Smatra se da širom svijeta oko 400 milijuna kršćanskih vjernika danas priznaje Lutherovu Bibliju. U Njemačkoj živi oko 24 milijuna protestanata, a procjenjuje se da ih je u cijeloj BiH oko pet stotina.

Nijemci u Semberiji

Pradjed Ivana Wasmera u Semberiju je došao krajem 19. stoljeća iz Čalme u Srijemu, kako bi organizirao proizvodnju šećerne repe. Zajednica Nijemaca tada je već brojala 2.000 ljudi. Katolici su živjeli u Bijeljini, a evangelici, kojih je bilo daleko više, živjeli su u Franz Josefsfeldu, danas Novom Selu, pored Bijeljine. Selo je bilo napredno, imalo je crkvu, školu, dječji vrtić, nogometni klub, orkestar, pjevačko društvo, kazališnu skupinu. Prvu telefonsku govornicu imali su 1925. godine, a zahvaljujući Nijemcima iz Novog Sela, Bijeljina je dobila i prvo kino.

Simbol duhovnosti, odanosti i dosljednosti

Prije nego je njemačka vlast 1942. godine preselila 400 obitelji iz Novog Sela u Poljsku, Margareta Dewald udala se za Ivanovog djeda Jakoba. Ostali Dewaldovi su otišli. "Bila su tri brata. Jedan je imao ciglane, jedan se bavio poljoprivredom, a jedan nekom trgovinom. I kad su odlazili iz Novog Sela, ostavili su tu Bibliju kod nas", objašnjava Ivan Wasmer..

Obitelj Wasmer ostala je u Bijeljini. Stric Petar otišao je u partizane, vratio se kao poručnik i nakon rata zaradio penziju kao vojno lice. Ivanov otac bio je uzor poljoprivrednicima Semberije, ali se imanje topilo u reformama i nacionalizaciji. Lutherova Biblija čuvala se kao obiteljska relikvija, kao simbol duhovnosti, odanosti i dosljednosti.

Posljednji Wasmer u Bijeljini

Nakon smrti roditelja Johana i Rozalije, Ivan Wasmer ostao je sam u obiteljskoj kući. Čuva tradiciju i obrađuje četiri hektara zemljišta. Sestra Paulina udata je u Tuzli, a posljednji stric živi u Beogradu. Ivan nostalgično govori o vremenu u kojem su bijeljinski Nijemci bili motori gospodarstva i kulture u ovom dijelu BiH. Velika zajednica postupno je raseljena, a preostale obitelji, kaže, izumiru.

"Pomrli mi svi. Wasmerovi se nekako gube, a bilo ih je dosta u Bijeljini“, kaže Ivan upućujući na brojna imena njegovih predaka u bijeljinskim matičnim knjigama. Dodaje da se i susjedi čude njegovoj odanosti rodnom gradu. Jedan od njih mu je rekao: "Kako ti možeš ovdje izdržati? Mene ni NATO ne bi zadržao. Ja bih otišao da mogu, samo da sam Nijemac".

Autor: Emir Musli

Odg. ur.: Dunja Dragojević