Mali se tiče svih!

Konačno je postignut dogovor u Europi: 250 vojnih instruktora trebalo bi obučavati vojsku Malija i osposobiti ih za borbu protiv islamista u zemlji. Mjesecima se Europa dogovarala oko ove odluke - dok su islamisti sa šerijatom u koferu širili strah i trepet po selima na sjeveru Malija. Ubojstva, kasapljenja, mučenja, egzekucije, silovanja, pljačkanja - svemu tome je tamošnje stanovništvo bilo izloženo proteklih mjeseci. U jednoj inače tolerantnoj zemlji koja je slovila kao uzoran primjer demokratskog razvoja. Nasilje na koje politika više nije imala odgovora. Francuzi su to shvatili i reagirali dok se ostatak Europe još bavio raznoraznim procesima odlučivanja, glasovanjima i samim sobom. I francuska javnost, bez zadrške, stoji iza ove intervencije koju podržavaju i UN i francuski susjedi.

A što je s Njemačkom?

U godini u kojoj se u Njemačkoj održavaju parlamentarni izbori, političari bi rado zaobišli ovu temu. Boje se velike rasprave u medijima i njemačkoj javnosti. I to je jedan od razloga što Njemačka trenira suzdržanost, što za sada šalje samo dva teretna aviona. Veću intervenciju bi morao blagosloviti i Bundestag - a najkasnije onda bi se ona našla u fokusu interesa medija i javnosti.

S druge strane, možda se ova javna rasprava ne može izbjeći. Možda bismo je u Njemačkoj trebali voditi hrabrije. Gotovo pola stoljeća nakon ponovnog ujedinjenja, u eri asimetričnih sukoba s globalnim posljedicama, traži se da se Njemačka i na političko-sigurnosnom planu jače angažira u Africi. Ali s Afrikom uvijek imamo problem. Nemamo dovoljno informacija o tom kontinentu. U njemačkim medijskim izvještajima Mali ostaje neka tamo zemlja u Sahelu. Ali radi se o zemlji koja ima potencijal izazavati eksploziju u regiji.

Rizici vojne intervencije veliki, bez nje - još veći

Ako se Mali raspadne, cijeli Sahel će se zapaliti. I time regija koja bi konačno i u Njemačkoj trebala biti shvaćena kao regija koja je u neposrednoj blizini, takorekuć u susjedstvu. Kao zemlja velike površine Mali graniči sa sedam država od kojih je veliki broj nestabilan i bori se sa sličnim problemima: siromaštvom, slabim i manjkavim državnim institucijama, terorističkim grupama, organiziranim kriminalom.

Dvije stvari se mogu konstatirati: rizici vojne intervencije su veliki, to prije svega slovi za kopnene snage francuske vojske i 3.300 vojnika unije zapadnoafričkih država. Ali rizici koji bi nastali ako se sada ne djeluje složno puno su veći: to pokazuje i otmica u južnom Alžiru koja očito ide na račun terorista Al Qaide islamskog Magreba. Oni su tražili okončanje francuske vojne misije.

Čekanje je najlošije rješenje

Želi li Europa gledati kako od tolerantnog Malija postaje islamistička božja država? Vjeruje li se stvarno da će problem biti riješen čekanjem, odugovlačenjem i zatvaranjem očiju? Europski političari za vanjska pitanja i tajne službe za inozemstvo znaju da u Africi srednjoročno može nastati islamistički teroristički pojas koji bi se prostirao od južnog Alžira i Mauritanije, preko Malija i Nigera, pa do sjevera Nigerije.

Do sada tamo terorističke grupe nisu operirale pod zajedničkim vodstvom, do sada su međusobno bile malo povezane. Ali to se može promijeniti, ako im se ostavi prostora. Sada važi da im se uskrati taj prostor i prekinu veze koje imaju, kao i izvori prihoda. Upravo se to može učiniti vojnim angažmanom. I zbog toga bi se i Njemačka trebala više angažirati. Mali se tiče svih nas, tamošnji razvoj situacije nije samo afrički problem.