1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Marko Vidojković: Tko u Srbiji izgovori istinu, njega smožde

Dragoslav Dedović priredio tekst lista taz
9. srpnja 2024

„Prije će umrijeti i posljednji Srbin, nego što će se javno ispričati“ - pod tim naslovom njemački dnevni list Tageszeitung donosi razgovor sa srpskim piscem Markom Vidojkovićem koji je napustio zemlju.

https://p.dw.com/p/4i3gv
Marko Vidojković na promociji knjige „E baš vam hvala“ u Beogradu 2017.
Marko Vidojković na promociji knjige „E baš vam hvala“ u Beogradu 2017.Foto: Una Sabljakovic

Intervju je vodila novinarka Doris Akrap, a prvo pitanje odnosilo se na razloge za bijeg iz Srbije kolumnista i nagrađivanog pisca Marka Vidojkovića. On kaže:

„Srpska vlada se sastoji od amatera, kriminalaca, nesposobnjakovića i smradova, koji su potpuno nesposobni da obavljaju svoj posao. Svi oni to znaju. Svi mi to znamo. Ali onaj tko izgovori tu istinu, njega smožde. Kako to funkcionira na srpskom? U posljednjih deset godina vlast je pokretala kampanje protiv mene u medijima koje kontrolira, na televiziji, u novinama i na društvenim mrežama, pretvarajući me u državnog neprijatelja. Počelo je tako što su zastrašivali ljude koji su organizirali promocije mojih knjiga. Potom sam izgnan iz svih medija pod državnom kontrolom. Zatim su uslijedile prijetnje smrću. Jesu li bile ozbiljne? Pa svi znamo da je srpski režim tijesno povezan s organiziranim kriminalom."

Zašto je baš on na meti?

Vidojković je potom opisao pogoršanje svoje situacije nakon što je postao poznat po satiričnom podcastu „Dobar, loš, zao", kada su uz blaćenje i prijetnje smrću došle i takozvane „SLAPP tužbe" (SLAPP je akronim engleskog naziva Strategic Lawsuit Against Public Participation, što u prijevodu znači „strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja"). Tužili su ga skoro svi najviši dužnosnici iz vlasti. Međunarodni PEN je 2023. došao do zaključka da je Vidojkoviću i njegovoj supruzi život ugrožen pa im je pomogao da se presele na nepoznato mjesto u Europi.

Na pitanje zašto je režim izabrao baš njega, Vidojković je odgovorio da nije potpuno nepoznat, ali je daleko od toga da ima utjecaj koji bi predstavljao prijetnju režimu: „Ja sam primjer za ostale: On se sprda s nama, pa ćemo mu uništiti život. Kako bi i drugi vidjeli kuda vodi kada kritiziraš vlast."

Novinarka je upitala Vidojkovića kako komentira izostanak oštrije reakcije Europske unije i „relativnu šutnju Zapada“. Vidojković odgovara: „Srbija nije Turska gdje deseci tisuća ljudi sjede u zatvorima. Kod nas je dovoljno da začepite usta pedesetorici ili stotini kritičara da biste cijeloj zemlji začepili usta. Osim toga, Srbija je puna kineskog, ruskog i europskog kapitala. Tamo neki Marko nikoga ne zanima."

„Ne postoji kritična masa“

U razgovoru za taz Vidojković pojašnjava: „Mada svi znaju da je Srbija putinovska autokracija koja se nalazi na putu ka totalitarnom društvu, Zapad još uvijek razrogači oči kad čuje kakvo je stvarno stanje. Ali, isto kao onda kad je vladao ratni zločinac Slobodan Milošević, Zapad i danas vjeruje da je Srbija važna za stabilnost regije. Pritom ona generira najveću nestabilnost.“

Potom Vidojković opisuje da u svojoj dnevnoj kolumni koju objavljuje u jednim beogradskim dnevnim novinama često poseže za autocenzurom, jer se boji da ne ugrozi kolege i list za koji radi.

Na pitanje je li moguća neka vrsta organiziranog suprotstavljanja, kao što je bio „Otpor" u vrijeme Slobodana Miloševića, Vidojković odgovara odrično i objašnjava: „Većina Srba je jako religiozna, jako konzervativna, sve do desnog ekstremizma. Puni su mržnje prema Hrvatima, Albancima, Bošnjacima i Europskoj uniji. Tko nije takav, odlazi iz zemlje. Ni među mladima više ne postoji kritična masa.“

Vidojković dodaje: „Najveći problem Srbije je što nitko ne preuzima odgovornost za zločine počinjene devedesetih. Prije će umrijeti i posljednji Srbin na planetu, nego što će se netko od njih javno ispričati."

Vidojković kaže da je realist, ali i da je Europska unija, u kojoj se također stvari pomjeraju udesno, još uvijek najbolja ideja u opticaju za Srbiju. Prema njemu, članstvo u Europskoj uniji vratilo bi demokraciju, ljudska prava, ekonomiju koja funkcionira i stvarno civilno društvo. „To bi išlo samo uz ogromnu financijsku pomoć koja bi potkopala Kineze i Ruse. Inače je Srbija nepovratno uništena.“