Martin Schulz: "Ja sam rođen crven"

Omiljena boja? Na ovo pitanje Martin Schulz (58) odmah odgovara: „Crvena. Ja pripadam crvenima. To je moj život.“ Više od trideset godina Schulz učestvuje u politici njemačkih socijaldemokrata. Bio je gradonačelnik svog rodnog grada Würselena, onda predsjednik kluba zastupnika socijalista u Europskom parlamentu, zatim predsjednik tog parlamenta. A sada je prvi kandidat socijaldemokratskih stranaka EU za novog predsjednika Europske komisije. Uvijek hoće više. „Trebaju nam hrabri ljudi. Ako dopuštate, pred vama sjedi jedan takav“, reklamirao se Schulz nimalo skromno u jednoj emisiji njemačke javne televizije ZDF.

Sa dna

Schulz sebe vidi kao odvjetnika malih ljudi, onih koji su zbunjeni pred složenošću Europske unije. "Jedan od najvećih prigovora protiv Europe, gdje god da dođem, jest da mi ljudi kažu 'ma ta EU postoji i djeluje i utječe na naše živote, ali naš glas ništa ne vrijedi'." Upravo to Schulz želi promijeniti i to sa najviše moguće dužnosti, dakle kao šefa čitave uprave Europske unije u Bruxellesu.

Tamo se želi boriti za stvaranje radnih mjesta, pravedniju naplatu poreza i vraćanje ovlasti iz Bruxellesa u države članice. "Što možemo zapravo činiti bolje nego na lokalnoj ili regionalnoj razini? Vratiti ljudima i vođenje politike i odgovornost za to, to je sigurno korak kako bi se opet uspostavilo povjerenja“, rekao je Schulz u jednom razgovoru za DW.

Doduše, i kao 'odvjetnik malih ljudi' Schulza donedavno nije smetalo da, osim odlične plaće kao predsjednika EP ubire još i izdašne honorare. Tek kad je u izbornoj borbi napadnut zbog toga je obustavio takve dodatne prihode.

(Pre)brz na jeziku

Ne sviđaju se svima niti Schulzove oštre izjave i izrazi kakvi se čuju i na ulici. Čulo se i da je predsjednike europskih država i vlada nazvao pametnjakovićima. Suradnicima ponekad veselo dovikuje: "Svi ste opušteni!“ Sve su to šale, pravda se Schulz, ali i priznaje da je ponekada previše samouvjeren i da hoće sve odjednom.

Sa svojim greškama morao se suočiti prilično rano. Kao mladić je htio postati profesionalni nogometaš, ali se taj san raspao zbog teške povrede koljena kad je imao samo 24 godina. Utjehu je potražio u alkoholu, a razmišljao je i o samoubojstvu. Njegov brat Ervin, inače liječnik, vratio ga je na pravi put i pomogao mu je u terapiji odvikavanja. Nakon toga je postao poduzetnik i počeo je prodavati knjige. Gotovo sve je i sam pročitao jer makar nije završio fakultet, čita kao sumanut. I danas često ima tri knjige koje istovremeno čita. Onda je otkrio politiku i počeo karijeru. O nekadašnjoj ovisnosti od alkohola danas govori sasvim otvoreno.

Europljanin od rođenja

Schulz je Europljanin doslovce od kako je ugledao svjetlo dana. To se dogodilo kod Aachena u tromeđi Njemačke, Belgije i Nizozemske, a rođake ima u sve tri zemlje. Tečno govori francuski, engleski i talijanski. I rajlandski, dodaje ponosno, njemački dijalekt stanovnika uz Rajnu i kojim ponekad govori i u službenim prigodama.

Njegovi preci su u Prvom svjetskom ratu još pucali jedni na druge, zato što su živjeli na različitim stranama granice. To ludilo je okončano tek ujedinjenjem Europe nakon Drugog svjetskog rata i na to se uvijek iznova mora podsjećati, smatra Schulz. „Kao naraštaj rođen poslije rata često nismo niti svjesni, što smo naslijedili. Svoj život sam moga živjeti u slobodi i uz životne prilike o kakvima moji roditelji još nisu mogli niti sanjati. Sve to danas nama više uopće nije vrijedno", ljuti se Schulz.

Uopće, razočaran je kad čuje kako se loše govori o EU i koliko malo ugleda uživa među biračima. Ali se slaže i da se odluke više ne smiju donositi samo predsjednici država ili vlada 28 zemalja iza zatvorenih vrata i koristi svaku priliku da kritizira takvu praksu.

Što znači - "samo" gradonačelnik?

Doduše, postao je malo tiši od kako njegovi socijaldemokrati u Berlinu ponovo sudjeluju u koalicijskoj vladi Angele Merkel. Schulz dobro zna da mu na putu na položaj predsjednika Europske komisije svakako treba naklonost kancelarke najveće zemlje Europske unije. Ponosan je što u mobitelu ima i direktan broj kancelarke.

Formalno, u Bruxellesu mu zamjeraju i što on nikad nije bio predsjednikom vlade - za razliku od njegovog suparnika iz Luksemburga, Junckera. "Bio sam samo gradonačelnik jednog gradića, ali sam dobro upoznao brige ljudi o školi u koju im idu djeca, da li će ostati njihovo radno mjesto ili kako da njeguju njihove stare roditelje. Svakog dana sam slušao o tome. Mislim da i građani žele da u Bruxellesu bude netko koji poznaje njihove svakodnevne brige i ozbiljno shvaća njihove nevolje."

Dok Martin Schulz putuje od jednog do drugog termina diljem Europske unije, u avionu ili automobilu često na naslon svog sjedala stavi malenu plastičnu životinju. „To je nilski konj, moj talisman. Dala mi ga je moja kćerka kad je imala šest godina i donosi mi sreću.“ Žena i dvoje djece su mu najvažniji. Kada mu njegova žena pošalje SMS u kojem ga hvali, to mu je draže nego da je primio SMS od Angele Merkel - a i to se ponekad dešava.

Medvjeđa usluga

Ipak, i na svojem putovanju po EU je jasno kako ga mnogi birači uopće ne poznaju i kako je nepoznat izvan "kule u oblacima" Bruxellesa. Doduše, bivši premijer Luksemburga i njegov protukandidat iz kršćansko-demokratskog tabora je još manje poznat. Schulzu je barem bivši talijanski premijer Berlusconi učinio "uslugu" kad mu je jednom prigodom ponudio ulogu nacističkog čuvara koncentracionog logora u filmu kojeg snima Berlusconijeva televizija.

Talijanski premijer se ljutio na kritike Europskog parlamenta zbog prilika u Italiji, ali takva gruba uvreda europskog dužnosnika je dovela Schulza na naslovnice novina u čitavoj Europi. Usprkos takvoj popularnosti, Schulz ne želi oprostiti Berlusconiju: "U nekim stvarima mogu biti veoma tvrdoglav", priznaje.