Mađari u Ukrajini: "Mi nismo separatisti"

Berehovo je miran gradić na krajnjem zapadu Ukrajine, samo sedam kilometara udaljen od mađarske granice. Ovdje se malo osjeća ruski rat protiv Ukrajine. Zračni alarm se rijetko čuje, a napadi dronova ili raketa na grad i okolicu dosad nisu zabilježeni. Samo spomenik u centru podsjeća na dvadesetak muškaraca iz ovog mjesta koji su umrli u borbi protiv ruske agresije, negdje na istoku zemlje.

Na hladan proljetni dan, nekoliko ljudi pije kavu za stolom ispred slastičarnice Parisel u centru grada i razgovara na mađarskom. Pripadaju mađarskoj manjini u regiji, gdje je oko polovice od 23.000 stanovnika mađarskog podrijetla. Jedan od ljudi za stolom je muškarac srednjih godina, odjeven u vojnu uniformu. Služi kao vojnik u regionalnoj dobrovoljačkoj jedinici.

Kada ga se upita kako se osjeća kao Mađar u Ukrajini, njegov pogled postaje ozbiljan. „Nigdje se ne osjećamo pripadnicima“, žali se. „Ovdje nas Ukrajinci označavaju kao Mađare, tamo, u Mađarskoj, smatraju nas Ukrajincima ili Rusima.“ Zastane na trenutak. Zatim kaže: „Ali mi Mađari ovdje u Zakarpatskoj držimo se zajedno. Ovo je naš dom i dom naših predaka.“

Nemirno područje Zakarpatske

Zakarpatska - tako se zove zapadno-ukrajinska regija u kojoj se nalazi i Berehovo. Tradicionalno ovdje živi mnogo nacionalnosti zajedno, osim Ukrajinaca, koji čine većinu od sredine 19. stoljeća, tu su i Mađari, Rumunji, Slovaci, Poljaci i Romi. Trenutno tu živi oko 1,3 milijuna ljudi. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001., u regiji je bilo 150.000 Mađara, a sada bi njihov broj mogao biti manji od 100.000.

Već nekoliko godina ova regija se sve češće spominje u novinskim naslovima u Ukrajini i Mađarskoj. Ishodište su bile promjene u ukrajinskom obrazovnom zakonu od 2017. prema kojima bi se nastava na materinskom jeziku za manjine u srednjoj školi trebala ograničiti. Te odredbe nikada nisu provedene, ali su izazvale veliku uznemirenost, kako među mađarskom manjinom, tako i u samoj Mađarskoj.

Mađarski premijer Viktor Orban već godinama koristi tu temu za sve oštriju antieuropsku retoriku. On tvrdi da je mađarska manjina žrtva ozbiljnog političkog progona i kulturnog uništenja od strane ukrajinske države.

S druge strane, u Ukrajini se Zakarpatska smatra izvorom nemira već nekoliko godina - kao područje na kojem bi se separatistički scenariji poput onih 2014. na istoku Ukrajine ili na Krimu mogli ponoviti.

Ponekad tjeskoba, ponekad mir

U Berehovu se na prvi pogled ne primjećuju napetosti. Svugdje po gradu postoje dvojezični natpisi, mnoge ulice nose imena mađarskih ličnosti, ljudi slobodno govore mađarski.

Teško je reći što leži ispod površine. U razgovorima s Mađarima na ulici osjeća se ponekad tjeskoba, ponekad mir. Na tržnici u Berehovu, gdje ima svega, od hrane do jeftinih kineskih proizvoda i hrđavih starih vijaka, stoji Mađarica u četrdesetima pored štanda za čarape i priča kako je njezin muž nakon početka rata 2022. „zbog situacije otišao izvan zemlje“. Ne želi reći gdje je, samo toliko da sa svojom djecom redovito „tamo“ odlazi i da obiteljski život „nije jednostavan“ sada za vrijeme rata. Zatim brzo odlazi.

Dva muškarca, obojica u kasnim pedesetima, koji prodaju toaletne i higijenske proizvode, žale se što ih se kao Mađare loše gleda kad govore svojim materinskim jezikom. Nekoliko koraka dalje, jedna mađarska umirovljenica koja prodaje kobasice, sir, ulje, šećer, brašno i druge osnovne prehrambene proizvode, priča upravo suprotno: nema diskriminacije manjina, mnogi Mađari jednostavno ne govore dobro ukrajinski, to je problem.

„Mađari kao neprijatelji“

Koliko god da je slika miješana kada se ljude na ulici pita, situacija je jasna za Karolinu Darcsi. Ona je gradska vijećnica Berehova i politička tajnica Kulturnog saveza Mađara u Zakarpatskoj (KMKSZ), organizacije koja je bliska stranci Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana.

Javna slika Mađara u Ukrajini vrlo je negativna, ima puno diskriminacije, žali se Darcsi. Ukrajinski mediji šire “sliku Mađara kao neprijatelja“, a to dolazi „odozgor“, od ukrajinske politike, kaže.

U prosincu 2023., ukrajinski je parlament na preporuku EU-a podržao povlačenje restriktivnih odredbi o nastavi u manjinskim jezicima - time je ispunjen ključni zahtjev predstavnika mađarske i drugih manjina u Ukrajini.

Ubuduće će se u školama predavati samo predmeti ukrajinskog jezika i književnosti te predmet Nacionalna obrana na ukrajinskom jeziku. Karolina Darcsi vidi to kao pozitivan razvoj. “Ali to može biti samo početak”, kaže ona. “Još ima puno toga za implementirati.” Kao primjer, navodi poboljšanje nastave ukrajinskog jezika za učenike pripadnike manjina.

“Dobra budućnost u europskoj Ukrajini”

Značajno pomirljiviji je drugi politički predstavnik mađarske manjine - Laszlo Zubanics, predsjednik Demokratske udruge Mađara u Ukrajini (UMDSZ). On ne želi uputiti nikakve optužbe ni na čiju adresu, već formulira posredno. Izgovara rečenice poput one da su Mađari u Zakarpatskoj ukrajinskoj javnosti od početka rata mnogim humanitarnim akcijama pokazali da nisu izolirani dio stanovništva.

Zubanics je krajem 2023. bio jedan od inicijatora otvorenog pisma mađarskom premijeru Viktoru Orbanu. U pismu su se politički predstavnici Mađara Zakarpatske obratili budimpeštanskom premijeru s molbom da podrži europsku integraciju Ukrajine. Bila je to uljudno sročena kritika Orbanove politike blokade naspram Ukrajine. Povlačenje restriktivnih odredbi u obrazovnom zakonu Zubanics vidi kao “promjenu smjera“ Ukrajine. “Mislim da je to korak Ukrajine na njezinom europskom putu“, kaže predsjednik UMDSZ-a i dodaje: “Mi Mađari vidimo dobru budućnost za sebe u toj europskoj Ukrajini.“

„Želimo živjeti kao u Europi”

Neizvjesnost i olakšanje - tako nekako izgleda raspoloženje u gimnaziji Lajos Kossuth u Berehovu, jednoj od najstarijih obrazovnih ustanova mađarske manjine u Zakarpatskoj. Ravnateljica Emese Zseltvay-Vezsdel ne želi komentirati politička pitanja, ali ističe da “u svakodnevnom životu nema problema između Mađara i Ukrajinaca”. Ona naglašava da je vrlo pozitivno to što ukrajinska država sada jamči nastavu na materinskom jeziku.

A njezina kolegica Edit Babjak, koja vodi odjel za obrazovanje i kulturu u gradskom vijeću Berehova, naglašava da se “često kaže da bismo i mi ovdje htjeli takav scenarij kao separatisti na istoku Ukrajine”. To boli, jer mi nismo takvi, kaže i naglašava: “Ovdje nema separatističkog raspoloženja, ni mi ne želimo živjeti pod ruskom vlašću, već kao u Europi.”