Migracija kao šansa za Afriku – i Europu

Njemačka bi ustvari morala biti sretna da postoje ljudi kao što je Stephen Adaawen. On je 2011. godine došao iz Gane i od tada je već puno toga postigao: doktorirao je na Sveučilištu u Bonnu, radio u Njemačkom institutu za razvojnu politiku, istraživao na Sveučilištu Duisburg-Essen. Njegovo stručno područje: migracije.

Adaawen je jedan od onih stručnjaka koji su Njemačkoj ustvari prijeko potrebni. Ali on svejedno još uvijek u džepu nema dugoročni, siguran ugovor o radu. „Čak i s titulom doktora koju posjedujem to je tako, ljudi te doduše rado pozivaju kao referenta na razne diskusije, daju ti neki konzultantski ili ugovor o radu na nekom istraživačkom projektu. Ponekad je stvarno jako frustrirajuće dok se pokušavate etablirati na njemačkom tržištu rada", kaže on za DW.

Europske potrebe i afričke prednosti

Pritom je Njemačkoj hitno potrebna stručna radna snaga. Po navodima berlinskog Instituta za stanovništvo i razvoj, koncem 2019. godine više od 1,4 milijuna radnih mjesta u zemlji nije bilo popunjeno. Obzirom da dugoročne projekcije predviđaju pad broja stanovnika u Njemačkoj, ta bi brojka vjerojatno mogla i dodatno porasti. Afrika pak na drugoj strani ima sasvim drugačiji problem: broj stanovnika brzo raste. Do 2050. godine u Africi će po procjenama živjeti više od jedne milijarde ljudi.

"Ali tempo gospodarskog razvoja u Africi ne prati tempo porasta broja žitelja", kaže Camilla Rocca, direktorica istraživanja u Zakladi Mo-Ibrahim. Godišnje bi se trebalo otvarati 18 milijuna novih radnih mjesta za sve one mlade Afrikance koji kroče na tržište rada. U ovom trenutku godišnje se otvaraju samo tri mijuna. Migracije bi mogle biti dio rješenja. Za zemlje poput Njemačke, zemlje čije stanovništvo stari, stručna radna snaga ima dvostruku korist: oni ne preuzimaju samo radna mjesta koja bi inače ostala nepopounjena. „Mi ovdje na koncu konca plaćamo i poreze", napominje Adaawen.

Profitiraju i socijalni sustavi. Sudeći po jednoj studiji zdravstvenog osiguravatelja Techniker Krankenkasse, o kojoj piše berlinski "Tagesspiegel", migranti su svojim doprinosima od 2012. godine sustav obaveznog zdravstvenog osiguranja „rasteretili" svotom od osam milijardi eura.

(Ne)upravljanje migracijama

Pa ipak za sada samo rijetke vlade koriste šanse koje im pruža učinkovitiji menadžment migracijama. Zastrašivanje ide često prije upravljanja migracijama – EU pritom surađuje s brojnim afričkim zemljama, radi se na zatvaranju granica i zaustavljanju migracija preko Sredozemnog mora.

Ali postoje i iznimke. Ruanda je na primjer dozvolila doseljavanje većem broju stručne radne snage iz drugih zemalja s istoka Afrike. „Zbog toga se registrira porast broja stručnjaka u sektorima kao što su obrazovanje ili financije", kaže Camilla Rocca u intervjuu za DW. Doseljenici su odgovorni za 13% bruto domaćeg proizvoda Ruande. I Južnoafrička Republika građanima susjednih zemalja (Lesoto ili Zimbabve) nudi razne vize – i za stručnu radnu snagu, ali i za sezonske radnike ili studente.

Što će promijeniti novi zakon?

Stvari se pokreću i u Njemačkoj: od 1.3. na snagu je stupio novi zakon o doseljavanju. Stručna radna snaga iz inozemstva ubuduće bi jednostavnije mogla doći u Njemačku i u toj zemlji raditi i živjeti. Po prvi put među njima su i ljudi koji su apsolvirali neki zanat ili imaju sličnu kvalifikaciju.

Njemačke vlasti više ne provjeravaju može li taj isti posao preuzeti neki posloprimac iz Njemačke ili neke druge članice EU-a. Osim toga otvaraju se i mogućnosti za stjecanje naknadne kvalifikacije – u Njemačkoj. Na taj način Nijemci godišnje žele privući dodatnih 25.000 stručnjaka. "To je vrlo dobar zakon", smatra Adaawen. "Svejedno sam skeptičan oko toga koliko će Afrikanaca od njega profitirati."

Problemi počinju već prilikom dokazivanja formalnog stupnja kvalifikacije. „U Africi postoje brojne neformalne institucije za obrazovanje, ali nemaju certifikate. I čak kad bi ih i imali, kakva bi bilo koristi od njih ako u cijeloj zemlji ne postoje jedinstveni programi obrazovanja?", pita se Adaawen. Mnoge diplome jednostavno nisu u istom (kvalitativnom) rangu kao njemačke.

I upravo bi se time mogla pozabaviti njemačka pomoć u razvoju. Obrazovanje je jedno od težišta njezinog djelovanja. Poticanje škola u kojima se stječe stručno obrazovanje i savjetovanje oko programa i plana obrazovnog procesa, moglo bi rezultirati u konačnici „proizvodnjom" većeg broja kvalificiranih radnika. A to bi opet pomoglo i Europi koja se suočava s manjskom stručne radne snage zbog starenja populacije.

Ali profitirale bi i domovine tih ljudi: jer na koncu konca ne želi baš svatko otići u Europu ili u inozemstvu. I još jedna stvar: u međuvremenu su i u Africi doznake „gastarbajtera" postale važan privrednik faktor. U 2017. su afrički migranti u svoje zemlje podrijetla poslali oko 41 milijarde američkih dolara.

„Cirkularna migracija"

Stručnjaci smatraju da bi otvaranje legalnih puteva za migracije u svakom slučaju bio smislen potez. „Radni svijet se mijenja. Zato je posve zastarjela predodžba o tome da netko napusti svoju domovinu i onda zauvijek živi u nekoj drugoj zemlji", priča Camilla Rocca. Izlaz iz te situacije bi mogla biti „cirkularna migracija".

Kako to funkcionira? „Mladim bi se Afrikancima trebalo dozvoliti da studiraju, rade ili da se obrazuju izvan kontinenta ili u nekoj drugoj afričkoj zemlji. Neki će se vratiti doma i svoje kompetencije upotrijebiti u razvoju svoje zemlje", smatra Rocca.

Pritom bi i afričke zemlje trebale otvoriti svoje granice: 70% svih migranata iz područja južnije od Sahare ne živi u Europi, već u nekoj drugoj afričkoj zemlji. Stephen Adaawen iz Gane već u praksi „testira" cirkularnu migraciju. Njegov drugi dom će i ubuduće biti Njemačka. Ali bez izgleda za stjecanjem stalnog radnog mjesta on trenutno radi u jednoj trećoj zemlji – kao profesor na jednom sveučilištu u Nizozemskoj.