Milijunski epilog brbljavog direktora banke

Leo Kirch je desetljećima bio simbol uspjeha poratne Njemačke. Sve što je imalo veze s filmom, jedva da je moglo bez Kircha. Producirao je filmove, otkupljivao autorska prava... Kad je počelo doba privatne televizije, imao je udjele u postajama ProSieben, Sat.1 i N24 i povrh svega toga, dvostruko se osigurao s drugim njemačkim medijskim tajkunom tiskanih medija, Axelom Springerom (tabloid Bild) s kojim je razmijenio određen dio dionica.

Ali početkom ovog tisućljeća je postalo sve teže držati korak s novim tehnologijama i konkurencijom. Kirch je trebao svjež novac i banke su isprva rado pomagale medijskom mogulu iz Münchena. Konačno, samo autorska prava holivudskih i drugih uspješnica za emitiranje u Njemačkoj su vrijedila goleme svote. No novca je trebalo sve više pa su i bankari postali nestrpljiviji.

Kad bankar ima predugačak jezik

Pravo stanje u carstvu Lea Kircha se moglo samo naslućivati, praktično sve do razgovora tadašnjeg direktora Deutsche Bank-a, Rolfa Breuera s novinarom televizijske postaje Bloomberg.

To je bilo početkom veljače 2002. i na provokativno pitanje novinara kako Kirch ima "veoma mnogo dugova" i je li i Deutsche Bank zbog toga u nevoljama, Breuer je odgovorio kako Kirch duguje banci tek "iznos srednjih razmjera" i kako je pozajmica od Deutsche Bank-a "odlično osigurana jamstvima". Ali je i dodao kako njegova banka "smatra veoma upitnim" i dalje pomagati Kirchu i kako "kad se čuje što se govori, niti ostali u financijskom sektoru" nisu spremni posuditi Kirchu novac "po postojećim uvjetima".

To je bilo dovoljno za lavinu koja se sručila na medijsko carstvo Lea Kircha. U samo nekoliko tjedana (travnja 2002.) je morao proglasiti stečaj i praktično od tada se vodi sudski spor s Deutsche Bank-om zbog ovih riječi predsjednika uprave najveće njemačke financijske institucije. U takvoj borbi divova na ionako sklizavom terenu povjerenja koje bi trebalo vladati između banke i mušterije, naravno da se ništa nije događalo brzo tako da Leo Kirch nije ni doživio ovu zadovoljštinu.

Crni oblaci nad bankom

Medijski mogul je preminuo 2011. godine, a tek koncem 2012. je i Viši pokrajinski sud u Münchenu presudio da je izjava tadašnjeg direktora Deutsche Bank-a uvelike naštetila poslovnom ugledu medijske skupine Lea Kircha i na koncu i dovela do bankrota. Zapravo, već tada je na čelu Deutsche Bank-a bio naraštaj koji nije "niti luk jeo, niti luk mirisao" u sporu s Leom Kirchom.

Breuer je, uz sve počasti, iste te 2002. prešao na čelo nadzornog odbora banke, a upravu je preuzeo Josef Ackermann. U svibnju 2012. je i on otišao, a predsjednici uprave su postali Anshu Jain i Jürgen Fitschen. Ali već nakon odluke u Münchenu je bilo jasno: "brbljavost" nekadašnjeg direktora će Deusche Bank skupo koštati i jedino je pitanje, koliko.

Nasljednici Lea Kircha su tražili od banke odštetu od dvije milijarde eura, a sud je odredio da neovisni vještaci utvrde iznos koji bi banka trebala platiti. I to je trajalo mjesecima da bi tek ovog četvrtka (20.2.) sam Deutsche Bank objavio kako je postignuta nagodba i kako će nasljednicima platiti odštetu 775 milijuna eura, plus kamate od početka procesa.

I onda još i to...

Zapravo niti to nije posve kraj čitave ove sapunice iz doista najviših novčarskih krugova ove zemlje. Naime, nije samo bio oštećen medijski mogul (odnosno njegovi nasljednici) nego je tu i pitanje drugih vjerovnika medijske kuće Kirch koji su ostali bez svog novca jer je proglašen stečaj. Kako je izjavio stečajni upravitelj Michael Jaffé, tu se još uvijek radi o oko 4,6 milijardi eura potraživanja koliko je koncern ostao dužan.

Zapravo, prvotni iznos minusa u kojem se 2002. zatekao medijski koncern Lea Kircha je bio kud i kamo veći: oko devet milijardi eura. Ali stečajni upravitelj je u proteklih dvanaest godina uspio "spustiti" potraživanja, a ubrana su i neka sredstva prodajom autorskih prava na brojne filmove. Ipak, od čitavog tog novca su Kirchovi vjerovnici do sad "vidjeli" samo oko 876 milijuna eura i tek sad se mogu nadati nekom novom iznosu.