Mit o afričkom gospodarskom čudu

Dva od tri žitelja Afrike posjeduju mobitel. Kupovna moć građana "Crnog kontinenta" raste, rastu i tržišta. Sve više milijardera s popisa najbogatijih stanovnika svijeta dolazi s afričkoga kontinenta. Nakon "Zemalja tigrova", rastućih privrednih sila Azije, sada je došlo vrijeme i za "Zemlje lavove" iz Afrike. Tako uglavnom zvuči atraktivna gospodarska priča koju trenutno rado šire svi: političari, ekonomisti i mediji.

Nezapamćeni rast

"Postoje dobri razlozi za vjerovanje u to kako će u sljedećih 50 godina Afrika biti najvažnije rastuće tržište na svijetu i to zbog dva čimbenika: prirodnih i ljudskih bogatstava", kaže Enver Aversi, londonski novinar podrijetlom iz Kenije. On ukazuje na to kako je za Kinu Afrika već više od desetljeća važno investicijsko odredište te se nada kako će uskoro i Europa otkriti "susjedni kontinent". Brojke govore u korist teorije nezapamćenog privrednog rasta. Prema prognozama Svjetske banke, afričko gospodarstvo će u sljedeće dvije godine rasti u prosjeku za pet posto. Istodobno svjetsko gospodarstvo bi trebalo ostvariti rast od samo tri posto. Neke subsaharske zemlje, koje se obično povezuje s ratovima i vječitom borbom za preživljavanje, su svjetski rekorderi kad je u pitanju gospodarski rast. Siera Leone ili Gambija s preko 10 posto godišnjeg rasta ili Mozambik i DR Kongo s osam posto su samo neki od primjera vrtoglavoga gospodarskog uspona.

Euforija bez osnove

No same brojke ne govore cijelu istinu. Robert Kappel s Instituta GIGA iz Hamburga (German Institut of Global and Area Studies) je istraživao dugoročne i održive potencijale subsaharskih zemalja i došao do poražavajućeg rezultata. "Većina zemalja je prošla loše i to usprkos impresivnim brojkama koje se tiču gospodarskog rasta. No ovaj rast se oslanja isključivo na potražnju za sirovinama ili poljoprivrednim proizvodima čija je cijena zbog veće potražnje u posljednje vrijeme porasla", skeptičan je Kappa. Dakle cjelokupan gospodarski rast se temelji isključivo na izvozu. I upravo u ovoj činjenici mnoge organizacije vide problem. Afrička gospodarstva su preovisna o trgovini s inozemstvom. I bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan upozorio je nedavno na jednoj konferenciji u Južnoafričkoj Republici na potrebu strožih pravila prilikom trgovine sirovinama iz Afrike. Osim toga ove zemlje, kako je upozorio Annan, nadprosječno pate od problema odljeva poreznog novca i korupcije. Međusobno afričke zemlje gotovo da i međusobno ne trguju. Industrijalizacija je u povojima a isto se može reći i za katastrofalnu infrastrukturu koja dodatno otežava robnu razmjenu unutar kontinenta.

Politička nestabilnost i dalje problem

Isto tako rast nije pretjerano utjecao na smanjenje nezaposlenosti. Čak je i u, u usporedbi s ostatkom kontinenta, dobrostojećoj Južnoj Africi, preko 25 posto radno sposobnog stanovništva bez zaposlenja. Među nezaposlenima je najviše mladih. Gospodarski "boom" je vidljiv samo u velikim gradskim središtima gdje milijarde od sirovina završavaju u brzo rastućim ekonomskim središtima gradova koji se međusobno natječu u izgradnji statusnih nebodera. Luanda, Johannesburg ili Nairobi rastu munjevitom brzinom. Ovdje uglavnom i živi rastući srednji sloj Afrike. No još uvijek dvije trećine zemalja subsaharske zone muku muči sa starim bolestima: politička nestabilnost i uvijek iznova izbijajući lokalni oružani sukobi. Borbe se vode diljem kontinenta: u Maliju, DR Kongu i Srednjoafričkoj Republici. U mnogim dijelovima ovih zemalja stanovništvo nema ništa od statistika o gospodarskom rastu. Čak i u zemljama s mnogo nafte poput Nigerije, siromaštvo raste. "Bogatstvo sirovinama nije uvijek dobra podloga za gospodarski boljitak", kaže Kappel. To je primjetno i iz činjenice da su se najučinkovitije razvile one zemlje koje gospodarski rast nisu postigle na temelju izvoza sirovina nego razvoja uslužnih djelatnosti ili poljoprivrede.

Ono što je Africi trenutno prijeko potrebno kako bi gospodarski razvoj ostao održiv i tako pozitivno utjecao na povišenje životnog standarda svih slojeva društva je prije svega ulaganje u infrastrukturu. "Nigdje u svijetu pokretanje biznisa nije tako skupo kao u Africi", kaže ekonomski novinar Anver Versi. To se prije svega odnosi na transport. No dok Versi najveći izazov vidi u razvoju infrastrukture, Robert Kappel smatra da je cijeloj Africi potrebna temeljita reforma kako politička tako i gospodarska koja bi sezala u sve pore društva, od obrazovanja i zdravstva pa do prometa i javne uprave. "Tek tada će se Afrika pretvoriti u kontinent nade", zaključuje Kappel.