Mlijeko od krava koje skaču od sreće

Videi na YouTubeu pokazuju što se događa kad krave, nakon duge zime, ponovo smiju izaći van. One doslovce skaču od sreće. Konačno ponovo mogu pasti travu. Ali, brojne krave danas uopće više ne vide livadu. Želeći što veće profite sve više europskih vlasnika farmi krava muzara okreće se potpunom držanju krava u stajama.

Sve češće i europski farmeri drže tisuću do dvije tisuće krava muzara, slično kao u SAD-u, u uvjetima kao u tvornici. Jedan od razloga je i činjenica da je Europska unija ukinula nacionalne kvote za proizvodnju mlijeka. Prije tri godine je cijena mlijeka u Europskoj uniji pala za više od 50 posto. Istovremeno je potražnja bila puno manja nego ponuda, zbog smanjenja potražnje iz Kine i Rusije. Tisuće seljaka su morale prestati s držanjem krava muzara.

Veliki pritisak konkurencije

U Velikoj Britaniji je broj proizvođača mlijeka zbog jake konkurencije u posljednjih deset godina smanjen za dvije trećine, na oko 9.500 farmi. Oni koji su preživjeli prisiljeni su proizvoditi što učinkovitije da bi udovoljili zahtjevima trgovačkih lanaca za što nižom cijenom.

To dovodi do većeg zagađenja okoliša, a šteti i kravama, kažu zaštitari okoliša i životinja.

National Farmers Union (NFU), britanska organizacija poljoprivrednika, umanjuje značenje velikih farmi. Kaže da prosječna farma u Ujedinjenom Kraljevstvu ima 148 krava. "Točno je, imamo velikih farmi s do 1.000 krava i neke tijekom cijele godine ostaju u staji", kaže Sian Davies, stručnjak za mljekarstvo u NFU-u, u razgovoru za DW. "Ali, to ne znači da su loši standardi glede zdravlja i dobrobiti životinja i kvalitete mlijeka."

Velika Britanija je još daleko od američkih razmjera farmi koje imaju i do 40.000 krava muzara. Unatoč tomu i oni su pod velikim pritiskom glede cijene mlijeka. Neki analitičari smatraju da taj pritisak može dovesti do povećavanja farmi.

Prema navodima organizacije za zaštitu životinja World Animal Protection u Velikoj Britaniji tradicionalne metode proizvodnje mlijeka nestaju puno brže nego što se mislilo. To pokazuju brojke ministarstva za okoliš, hranu i poljoprivredu. "Samo 30 posto gospodarstava se smatra tradicionalnim farmama za proizvodnju mlijeka", kaže Ian Woodhurst, menadžer za kampanje u organizaciji World Animal Protection u razgovoru za DW. "NIje jasno kako stvari stvarno izgledaju, koliko dana su krave vani."

Neki farmeri smatraju da imaju šanse samo s puno krava u stajama. Zaštitari životinja pak upozoravaju da se krave muzare dovodi do granica izdržljivosti samo kako bi davale još više mlijeka. Istraživanja pokazuju da krave postaju nepokretne jer stalno stoje na betonu i često imaju upalu vimena, kaže Woodhurst.

Stalno držanje u stajama može dovesti i do agresivnosti životinja i mijenja njihov odnos prema drugim kravama, dodaje Woodhurst.

Aktivisti upozoravaju da držanje velikog broja životinja na malom prostoru može previše zagaditi vodu i tlo. Osim toga, mora se imati na umu odakle dolazi sva hrana kojom se hrane te životinje, naglašava Woodhurst. Uzgoj stočne hrane zahtijeva puno prostora. Osim toga treba uzeti u obzir i uništavanje šuma i korištenje pesticida i gnojiva, dodaje on.

180 dana na livadi

Dok mnoge njegove kolege sve više prelaze na držanje krava samo u stajama, farmer Neil Darwent je krenuo drugim putem. On svojim kravama pruža dovoljno vremena na ispaši. Oštro je kritizirao trend prema sve većem broju krava i prije tri godine je utemeljio oznaku "Pasture Promise" (Obećanje ispaše). Ona se stavlja na mlijeko dobiveno od krava koje što je moguće više vremena provedu vani, na livadi. U Velikoj Britaniji je to 180 dana godišnje.

Više vremena na ispaši poboljšava količinu i kvalitetu hranjivih sastojaka u mlijeku, kaže Darwent. Uvjeren je da su ljudi spremni za takvo mlijeko i više platiti. "Predugo su poljoprivrednici proizvodili velike spremnike te bijele tekućine i mahali mu kad bi cisterna došla po mlijeko i odvezla ga tko zna kamo", kaže Darwent koji vodi više seoskih imanja na zapadu Engleske. Farmeri koji drže krave na otvorenom, a koji su se pridružili njegovoj oznaci, rado bi znali gdje završava njihovo mlijeko, kaže on u razgovoru za DW.

Borba za preživljavanje

"2015. i 2016. bile su najteže godine kojih se sjećam", kaže Darwent. "Cijena je pala s nešto preko 30 penija (33 eurocenta) po litri na 18 penija." Iako se cijena mlijeka u međuvremenu nešto popravila, ovaj poljoprivrednik iz Somerseta smatra da je povećanje cijene za mlijeko krava koje idu na ispašu za dva do tri penija po litri nužno da bi mali proizvođači mogli preživjeti.

Neki supermarketi u Velikoj Britaniji već u svojoj ponudi imaju takvo mlijeko, primjerice trgovinski lanac Asda koji pripada američkom gigantu Walmartu. Darwent vjeruje da je tome pridonijelo to što je javnost u međuvremenu postala svjesna kako se mlijeko može proizvoditi. "Postoje različite procjene, ali smatra se da 15 do 20 posto svih krava u Ujedinjenom Kraljevstvu nikad ne izlazi van iz staje. A ima i nekih koje izađu van, ali ipak ne pasu."

Briga za okoliš

Po Darwentu farmeri koji proizvode mlijeko s ispaše redovito su podvrgnuti kontrolama, kako bi bilo sigurno da se drže obećanja o držanju krava na ispaši 180 dana u godini. Mnogi svoje krave vani drže i puno duže.

Klima u Velikoj Britaniji ne dopušta držanje životinja tijekom cijele godine vani. "Svi znamo da su krave sretne ako mogu po sunčanom vremenu pasti na livadi", kaže Darwent. "Ali, zimi je vlažno i blatno pa trava više ne raste. U određeno vrijeme je sigurno bolje ostaviti krave u staji."