Mo Yan, sporan i hvaljen Nobelovac

Mo Yan je zapravo umjetničko ime pisca rođenog 1955.godine, u istočno kineskoj provinciji Shandong. Njegovo je pravo ime Guan Moye, a potječe iz vrlo siromašne obitelji zemljoradnika. Što zbog siromaštva, što zbog kulturne revolucije koja je nastupila, Mo Yan je morao napustiti školu već nakon petog razreda. U dvadesetoj godini se prijavio u Narodnooslobodilačku vojsku NR Kine gdje je i ostao nekoliko godina. U ovom je razdoblju počeo s pisanjem i pohađao Visoku školu za umjetnost pri Narodnooslobodilačkoj vojsci NR Kine. Siromaštvo i težak život seljaka kakvog je upoznao u djetinjstvu i ranoj mladosti, ostavili su dubok trag na njemu, što se jasno moglo vidjeti već u ovim prvim literarnim uradcima.

"Tekstovi kao vatromet..."

Činjenica da njegovo umjetničko ime Mo Yan zapravo u prijevodu znači „Bez riječi“ ili „Šutnja“, prema mišljenju mnogih ne odgovara stilu njegovog pisanja i kao ni odabiru tema kojima se bavi. „Njegovi su tekstovi kao vatromet puni kreativnih jezičnih ideja, no koji pri tome ne gube ništa od realnosti…“ kaže primjerice sinologica Dorothea Wippermann sa Sveučilišta u Frankfurtu na Majni. Njezino mišljenje je gotovo istovjetno s onim koje zastupaju članovi Vijeća za dobivanje Nobelove nagrade koje su Mo Yana ove godine proglasili dobitnikom Nobelove nagrade za književnost. „On ujedinjuje halucinacije i realizam kineskih narodnih priča, povijest i sadašnjost“, stoji u objašnjenju Vijeća iz Osla.

Ono je ove godine odluku o dodijeli nagrade, donijelo, kako kažu mnogi, isključivo na osnovu Mo Yanove literarne kvalitete, neovisno o njegovim političkim opredjeljenjima, stavovima i djelovanju. A oni su, naime, moglo bi se reći – više nego sporni.

Pisac i član Partije

Mo Yan nije samo član Komunističke partije NR Kine, već i zamjenik predsjednika kineskog Saveza književnika. U ovoj posljednjoj funkciji se posebno jasno mogu vidjeti njegovi stavovi po pitanju slobode umjetnosti i medija. On zastupa mišljenje, koje ujedno zastupa i kineska vlada, prema kojem umjetnost i književnost moraju služiti širenju socijalizma i nikako se suprostavljati komunističkoj vlasti.

Mo Yan se u Njemačkoj posljednji put pojavio 2009. godine kao službeni predstavnik izaslanstva Kine koja je bila glavni gost na ondašnjem Sajmu knjiga u Frankfurtu na Majni. Ovu su manifestaciju tada bojkotirali svi kineski disidenti kao i mnogobrojni predstavnici organizacija za poštivanje ljudskih prava i sloboda.

"Prijevod je bolji od originala"

Međutim, nisu samo njegova politička stajališta i položaj oni koji su prema mnogima sporni. Primjerice, sinolog Wolfgang Kubin sa Sveučilišta u Bonnu, autor knjige “Povijest kineske literature 20. stoljeća”, tvrdi kako Mo Yanovi radovi nemaju neku izvanrednu literarnu kvalitetu. “Ako čitate recimo “Crvena žitna polja”, jedan od njegovih najpoznatijih romana (prema kojem je snimljen i istoimeni film u režiji Zhang Yimoua, za kojeg je 1988. na Berlinaleu dobio glavnu nagradu), naići ćete na likove koje recimo sam vrh Komunističke partije Kine drži junačkim i hvalevrijednim. To je već sporno samo po sebi. No, s druge strane, vrijednost ovog romana ne leži u njegovom originalu već u izuzetnom prijevodu Howarda Goldblatta. Njegov je prijevod u svakom slučaju bolji od originala”, tvrdi sinology Kubin. Osim toga, prema Kubinovu mišljenju, Mo Yan se previše osvrće na mišljenja i ukus mase, čime stvara obična komercijalna djela a nikako doista modernu književnost. “Osnovni problem je u tome da je Mo Yan bio pripadnik avangarde u 80-tim godinama prošlog stoljeća. No, od tada je tržište ono koje diktira u Kini sve, pa tako i književnost. Glavna pitanja koja si takvi pisci postavljaju su: što se može najbolje prodati u Kini? Što se može dobro prodati na Zapadu?“, kaže Wolfgang Kubin.

Dorothea Wippermann se ne slaže s oštrim i kritičkim mišljenjem njezinog kolege. „Tekstovi Mo Yana su u svakom slučaju brizantni. On govori i oslikava situaciju u kineskom društvu sa svim njezinim brutalnostima, nečovječnostima“, kaže Wippermann.

Kao dokaz ovoj tvrdnji može poslužiti primjer najnovijeg romana Mo Yana „Žaba“. On govori o spornoj politici dobivanja samo jednog djeteta u Kini. Drugim riječima, autor romana o sudbinama jednostavnih i takozvanih malih ljudi u Kini i ovoga je puta napisao djelo kojeg će biti teško staviti u neku od postojećih ladica.