Moja Europa: Orbanova računica protiv Junckera
24. veljače 2019
Svakog jutra pri doručku se svađamo na što da se danas žalimo – tako je jedan komičar jednom karakterizirao našu mađarsku osebujnost. Tu ima nečega. Nitko se ne svađa i ne žali se tako strastveno kao što to mi činimo. Posebno protiv vlade, ali istovremeno volimo kad ona stvari čvrsto drži u ruci.
Žalimo se dakle „na one gore" koji ionako kuhaju svoju kašu, ali ćemo ih slijedeći put opet birati. Slično se odnosimo i prema Europskoj uniji. Žalimo se i psujemo je, ali ne želimo da je nema. Najnovija akcija plakatima Viktora Orbana protiv predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera je utoliko pun pogodak, remek-djelo političkog poznavanja ljudske duše.
Vidimo plakate na kojima se američki milijarder židovskog podrijetla George Soroš u pozadini i Juncekr u prvom planu opasno smješkaju. Oni žele Europu preplaviti migrantima, tamo piše, a mi, građani Mađarske smo zaslužili da nam se to kaže.
Drsko pokazati mišiće
Gledamo to i mislimo: čovječe, opet nam rade govno. Znamo da plakati koštaju novaca koji dolaze iz državne blagajne i da će sigurno neki prijatelj nekog člana vlade na taj način opet biti malo bogatiji. Znamo i da to sigurno nije tako, da Soroš i Juncker zajedničkim snagama vode u propast i EU i tako i nas. Psujemo na vladu jer nas opet smatra budalama.
Ali da to čine na tako drzak i samosvjesni način, to ocjenjujemo kao znak snage i to volimo. Da taj Juncker nije sasvim košer, to također rado vjerujemo. Isto tako i da EU želi stvari koje mi ne želimo. Na primjer migrante.
Rado psujemo na Bruxelles i lako nam pada prihvatiti Junckera simbolom EU-a. Ali znamo i da je EU dobra adresa i da je bolje pripadati Uniji. I da ona nama i našoj djeci potencijalno omogućava raditi u bogatijim zemljama EU-a i zaraditi više novca. Sve to smatramo odličnim. Nigdje u Europi u ispitivanju mnijenja se ne misli pozitivnije o Europskoj uniji nego u Mađarskoj (osim možda u Poljskoj).
Ali tko je taj Juncker? Jedva da je netko čuo za njega, samo 46% Mađara je čulo njegovo ime (među najnižim vrijednostima u EU-u, a mnogo više od imena ne zna gotovo nitko. I prije je jedva tko znao tko je Soroš. Sada zna svatko, zbog stalne državne propagande protiv njega.
Juncker je savršen cilj
Činjenica da su obojica jedva poznati (ili su bili) je zapravo najvažnija stvar u tome: ciljanom kampanjom im se može tako nametnuti negativni identitet i od njih stvoriti lik neprijatelja. I jedan i drugi jedva da imaju nekakvu izvršnu moć braniti se od takvih napada: Soroš je špekulant i privatna osoba, Juncker je birokrat na odlasku, politički je to divljač za odstrel, savršen cilj. Tko zna što će sve još biti izneseno na stol? Njegova navodna ljubav prema alkoholu i preko dana, ta stvar s poreznom oazom Luksemburga dok je Juncker tamo bio predsjednik vlade.
Izgleda kao da je Juncker protivnik u aktualnoj izbornoj borbi za Europski parlament, ali Orbanov Fidesz zapravo pripada Junckerovim Europskim pučanima. Mađarska podržava glavnoga kandidata pučana Manfreda Webera kao sljedećeg predsjednika Europske komisije. Ali na taj način? Nije čudo da su i kod Europskih pučana pregorili svi osigurači. Juncker, Weber, svi vrište. Još jednom se glasno čuje zahtjev da se Fidesz izbaci iz kluba europskih pučana.
Izbaciti – ili više utjecati za Fidesz?
Kako sve to ima smisla? Eurokrati se brinu za europske izbore i za EU, ali Fidesz se brine za vlastitu moć kod kuće. Po procjenama, ta mađarska stranka će biti prisutna s 13 ili sa samo dvanaest zastupnika u budućem Europskom parlamentu. Ali ako ta kampanja protiv Junckera bude tako dobro funkcionirala kao kampanja protiv Soroša pred izbore u Mađarskoj, to bi moglo biti i 14 zastupnika.
Ako se tome pribroje jedan ili dva mandata mađarskih manjina u susjednim zemljama, to će biti 15 eurozastupnika nakon ovih izbora vjerojatno oslabljene, ali još uvijek dominantne skupine europskih pučana. To znači da će relativna snaga stranaka u europskim pučanima biti veća i jedan mandat više je jedan mandat više i za pučane. Otprilike tako može izgledati računica mađarske vlade i zašto se sad upušta u kampanju protiv Junckera. Kalkulacija glasi da i europski pučani znaju računati i da će shvatiti korist od toga.
Jedino je pitanje, žele li europski pučani graditi mostove još dalje na desno ili žele postaviti granicu na rubu nacionalnog konzervativnog terena. Ako se odluče na to, onda je Orban ovaj put pretjerao i Fidesz ideološki više nije kompatibilan s europskim pučanima i leti iz kluba. On si time sam reže granu na kojoj sjedi.
Jer zastupnici Fidesza i u Europskom parlamentu su jedni od najlojalnijih. Orban cijeni lojalnost i iza zavjese je dugo godina imao dobar odnos s Junckerom – sve dok on odjednom nije javno zatražio izbacivanje Orbanove stranke iz europskih pučana. To je bilo prošle jeseni. Sad je došao račun.
Boris Kálnoky, godište 1961., izvještava iz Mađarske sa sjedištem u Budimpešti za njemački dnevnik Die Welt i druge njemačke medije. On je i autor knjige „Ahnenland" („Zemlja predaka", Droemer 2011.) u kojoj istražuje tragove svojih predaka, među kojima je i nekadašnji ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske Gustav Kálnoky.