220210 Digitales Testament

Radi se o sređivanju digitalne ostavštine nakon smrti vlasnika internet računa. Pomoću klika kompjutorskim mišem mogli bi se za slučaj smrti pripremiti internetski računi korisnika interneta: od njegovih e-mail adresa, preko društvenih mreža kod kojih se registrirao, do fotografija koje je stavio na internet. Zajedno s odlukom tko to sve može naslijediti. Ova je poslovna ideja niknula u SAD-u, a sad su je prihvatili i u Švedskoj.

Posao za malu djecu

Prostrani kat jedne industrijske zgrade u dvorištu, nedaleko od središta Stockholma. Za desetak modernih, crnih pisaćih stolova, poredanih u redu, sjede mladi ljudi za svojim prijenosnim računalima. Lisa Granberg i Elin Tybring otvorile su kompjutore i raspravljaju o dizajnu svoje stranice MyWebwill. Na gornjem dijelu ekrana uočiljivim je velikim slovima napisano "Moja digitalna oporuka". Nju postaviti na interenet može gotovo svako dijete, kaže suosnivačica myWebwill-a Lisa Granberg. "Otvoriš internetski račun i obavijestiš nas kod kojih si ponuđača registriran i gdje nakon tvoje smrti trebamo unijeti promjene. Ostaviš nam, na primjer, tvoj password za Facebook, kojeg mi spremimo pod šifrom. Ti nam kažeš želiš li da se nakon tvoje smrti tvoj račun deaktivira ili recimo da na internet treba staviti određene sadržaje. Kad iz porezne uprave dobijemo obavijest da si preminuo, krećemo s ispunjavanjem tvoje oporuke."

Ovu neuobičajenu poslovnu ideju razvila je dizajnerica Granberg zajedno sa svojom prijateljicom Elin Tybring. Od prijatelja su obje čule priče o ljudima koji su umrli, a njihovi rođaci račune za njihov virtualni alter-ego na stranicama poput Facebooka ili MySpacea nisu mogli zatvoriti, jer nisu znali password. A to se jako često događa, kaže Elyn Tybring. "Za rodbinu može biti jako teško stupiti u konatakt s vodstvom velikih internetksih stranica. Teško je zatvoriti neku stranicu ako ne znate password. Naći nekog s Facebooka s kim možete razgovarati je gotovo nemoguće. Tamo su doduše nedavno promijenjena pravila u slučaju smrti korisnika, ali još su uvijek nužni brojni koraci kako bi se priopćilo da je netko umro."

Virtualni sprovodi

Naš se život sve više odigrava na internetu, zaključuju na promotivnom videu na svojoj internetskoj stranici Granberg i Tybring. Takozvani društveni mediji poput Facebooka i Twittera imaju milijune korisnika, koji na internet postavljaju milijarde fotografija. Bit svega je da druge obavijestite o tome što se s vama događa. A dio toga je i smrt, objašnjava stručnjak za medije Anders Larsson sa Sveučilišta Uppsala. "Jedan igrač video igre "Svijet ratnog umijeća" poginuo je u prometnoj nesreći. Njegovi kolege su nakon toga u igri organizirali sprovod kojeg su dodatno snimili kako bi se prisjetili poginulog."

U filmu se vidi velika gotička katedrala na čijem oltaru stoji otvoren mrtvački kovčeg. Oko njega se nalaze najrazličitiji fantastični likovi, a sve to prate zuci melankolične pop-pjesme. Drugi način kako se prisjetiti nekoga je postojeću stranicu preobraziti u mjesto sjećanja na preminulog, kao što je bio slučaj kod jedne 15-godišnje djevojčice koju je prošle godine ubio kolega. Anders Larsson to ne smatra ni malo čudnim.

"To pokazuje da smo mi ljudi ritualna bića. Čak i kad se rado uvjeravamo da smo sekularizirani i da više ne trebamo nikakve rituale. Ali primjeri internetskih stranica otvorenih ili preobraženih u znak sjećanja na umrle pokazuju da ipak imamo potrebe za tim. Online-pogreb je kao da idemo na pravi grob i polažemo pravo cvijeće."

A onaj tko je mrtav treba isto tako imati pravo staviti točku na i i na internetu, smatraju osnivačice MyWebwill-a. Za 20 eura godišnje one će spremiti oporuke svojih korisnika za slučaj smrti. Od zatvaranja e-mail adrese do pogreba likova iz "Svijeta ratnog umijeća".

Autorica: Agnes Bührig/ Snježana Kobešćak

Odg.ured: Željka Telišman