Mora li i njemačko gospodarstvo posve drugim putem?
2. srpnja 2020
Odjednom je sve stalo: trgovina, lanac isporuke, čitavo gospodarstvo. Malo po malo je sićušni virus pokazao veću moć od bilo koje industrijske velesile, moćniji i od SAD-a ili Kine - ili Njemačke.
Što sad? Ekonomisti pokrajinske banke BayernLB i savjetničkog ureda Prognosis zajednički su objavili istraživanje o međunarodnom prometu roba i usluga u posljednjim godinama i došli do zanimljivog zaključka: da, virus je sve zaustavio, ali globalizacija se već duže počela topiti. Onaj zamah međunarodne razmjene početkom stoljeća je definitivno završen, dijelom se čak može vidjeti smanjivanje opsega. To je posve očito postalo u financijskoj krizi 2008., a ovo je tek vrhunac tog trenda. Pouka: razmjena će se vjerojatno vratiti kad pandemija prođe, ali ne u tom opsegu - s trendom smanjivanja.
Globalizacija je završena
Brojke jasno pokazuju: globalni izvoz u odnosu na gospodarski učinak se smanjuje već desetak godina. Kod uslužnih djelatnosti međunarodna razmjena još uvijek lagano raste, ali po opsegu je takva razmjena još uvijek mnogo manja nego kod robne razmjene.
I novac ne putuje više tako brzo: do krize 2008. je sve više kapitala putovalo diljem svijeta u potrazi za većom dividendom, ali nakon toga - pogotovo iz Europe - su takva putovanja novca postala mnogo tanja i rjeđa. Isto se može reći i za strukture vlasništva: dinamika investicija u inozemstvo - ali i prometa ostvarenih izvan svojih granica je značajno pala.
Ne kukati nego se primiti posla
Jasno rečeno: "Razdoblje globalizacije kao što smo je poznavali je završeno", piše u analizi. To ne znači da razmjene nema i da se ne pojavljuju čak novi oblici razmjene - na primjer tehnologije ili podataka. Ali vrijednost te nove razmjene je još uvijek previše malen da bi mogla nadoknaditi pad opsega "pravog" međunarodnog prometa, konstatiraju stručnjaci.
Tu se onda neminovno nameće pitanje: što će biti s Njemačkom? Jedva koja druga država svijeta toliko ovisi o svojem izvozu, bilo to Europa ili Sjeverna Amerika i Kina. No brojke pokazuju: razmjena baš s tim tradicionalnim tržištima se topi.
U svojoj analizi, ovi stručnjaci idu i dalje: što je onda činiti Njemačkoj? Tu navode sasvim konkretne prijedloge.
1. Krenuti na tržišta drugih zemalja
Nisu samo Kina ili Indija mnogoljudne zemlje koje brzo kroče u gospodarskom razvoju. Ima i drugih - makar su trenutno one mnogo manje imućne kao što su Filipini ili Nigerija. Za ekonomista Prognosisa Michaela Böhmera nema nikakve sumnje: "U tim zemljama se i dugoročno pokazuje sve veća potreba za uvozom."
No upozorava i kako se njemačke tvrtke trebaju prilagoditi tim tržištima. Tamo se ne traže toliko vrhunski strojevi s mnoštvom elektronike jer je moguće da u blizini uopće još nema električne utičnice. Ali se itekako traže solidni i pouzdani strojevi koji će raditi pod bilo kojim okolnostima, ukratko - pravi strojevi "Made in Germany" kakvi su posvuda cijenjeni.
Naravno, njemački proizvođači imaju problema s takvim "skromnim" zahtjevima jer im se čini da je tu i konkurencija mnogo veća. Ali vrhunska tehnologija ne znači samo elektroniku, nego i materijale koji se koriste i inženjersko umijeće.
2. Lanac usluge
Njemačka nije baš među prvima niti u drugim novim oblicima izvoza. Posebno obećavajuće je tu ono što se zove "hibridni poslovni model" gdje se klasična industrija povezuje s digitalnim tehnologijama. To onda omogućuje izvoz usluga oko proizvoda koji je izvezen.
Zapravo u osnovi to nije ništa "novo": na primjer još početkom XX. stoljeća Marconi svoje radijske odašiljače nije prodavao, njegova tvrtka ih je iznajmljivala i jedina servisirala. Prihod je tako bio još mnogo veći od same prodaje.
Danas to izgleda sasvim drugačije, a to ide čak i do potrošačkih artikala: vlasnici električnih automobila Tesla će se možda malo začuditi kad se sjete možda tek staviti zimske gume na tom autu. Ne dolazi u obzir da odu najbližem vulkanizeru: auto je prepun elektronike i samo u ovlaštenom servisu stavljaju gume koje će im tamo prodati. Naravno, to neće nikad biti cijena posebne ponude.
3. Domaće tržište
Ekonomski stručnjaci zato procjenjuju kako će i padom opsega globalizacije još uvijek biti prostora za izvoz - ali će i zahtjevi kupaca postati stroži. No ne treba zaboraviti niti domaće tržište - i osobito jedan segment mušterija: "U Njemačkoj će značajno porasti potražnja za proizvodima i uslugama koji su usmjereni na potrebe starijih naraštaja", procjenjuje Böhmer. To onda seže od medicinskih i uređaja za njegu pa do turističkih usluga za starije.
Tu je onda i konjunkturni program poticaja gospodarstva nakon korone: tu će svakako na prvom mjestu biti ulaganja u infrastrukturu u koju se i u Njemačkoj previše dugo premalo ulagalo. To znači i prometnice, ali i digitalizaciju zemlje - tu i njemačke tvrtke trebaju vidjeti što bi mogle ponuditi.
4. Ekologija i klima
Njemačka je toliki zagovornik zaštite klime već i zato što je vodeća u tehnologijama koje štite okoliš - i sve pokazuje kako će se taj trend samo nastaviti. I nacionalni i europski planovi poticaja redovito ističu održivost i zaštitu klime kao svoje ciljeve, a to je onda i poslovna prilika u posve novim područjima.
Samo jedan primjer: reciklaža. Već se dugo govori kako su današnja smetlišta rudnici budućnosti jer je tamo upravo gomila i dragocjenih sirovina koje su u prošlosti čak i previše velikodušno korištene. Njemačka već proizvodi strojeve za razdvajanje otpada i tu se još mnogo toga može napraviti - i prodati.
Nova Njemačka, ali na temeljima stare
Zato je i zaključak: "Mi ne moramo stvarati novu njemačku industriju niti njene uslužne djelatnosti. Ali se mora gledati gdje možemo iskoristiti naše dosadašnje prednosti", piše ekonomist Michael Böhmer. Globalizacije neće nestati, ali treba vidjeti kako se snaći u još oštrijoj i zahtjevnijoj konkurenciji. Kriza zbog korone i konjunkturni paketi pomoći tu mogu čak pomoći kako bi se krenulo u nova otkrića.