Može li on pobijediti Angelu Merkel?

Već ove subote (8.12.) se u Hannoveru sastaje čelništvo njemačkih socijaldemokrata kako bi u nedjelju 600 delegata izabralo kandidata za kancelara na izborima slijedeće jeseni. Kandidat je zapravo samo jedan - Peer Steinbrück, ali ipak niti među socijaldemokratima nisu svi uvjereni kako će on uspjeti nadmašiti popularnost Angele Merkel.

Zapravo, Steinbrück nije "tipični" socijaldemokrat i to, kako se u Njemačkoj kaže, "već po mirisu štale" osjećaju i ljevičari u ovoj zemlji. On potječe iz hamburške građanske obitelji i dolazi iz upravne službe gdje je dugo vremena obavljao rukovodeće dužnosti. Nipošto nije poznat po tome da sluša tuđa mišljenja, nego je mnogo više sklon dijeliti naredbe.

Samovoljan i arogantan, inteligentan i zabavan...

Štoviše, čini se da čak uživa u svom položaju "specijalnog slučaja". Kada govori, to je obično mješavina možda i previše jasnih riječi i uličnog govora i onda sve to uvijeno u učiteljski način podučavanja sugovornika. Često se to čini arogantnim, mada se mora priznati kako je Steinbrücka u pravilu zabavno slušati jer se nikad ne zna, što će reći.

Jer diplomatski jezik je za njega nepoznanica - čak i prema svojoj, socijaldemokratskoj stranci i stranačkim kolegama koje je znao nazvati i Heulsusen (plačljivci). On često kaže i ono što se drugi političari boje i pomisliti - i ta otvorenost se ne dopada baš svima.

To se osobito ne dopada članovima njemačkih socijaldemokrata koji misle kako je njihova stranka zaboravila zašto uopće postoji: da štiti interese onih koji moraju raditi da bi nahranili sebe i svoju obitelj. Za njih je već i reforma socijaldemokratskog kancelara Schrödera na granici s izdajom, a u njihovim očima niti Steinbrücku nipošto ne pomaže činjenica da je bio ministar financija u vladi velike koalicije za prvog mandata Angele Merkel.

Obratno, njegova stručnost u pitanjima gospodarstva i financija je nešto što mu priznaju i iz tabora kršćanskih demokrata, jer i kada je riječ o krizi eura i o mnogim drugim gospodarskim temama, jedva da ima ikakve razlike između Steinbrücka i politike njemačke kancelarke Merkel.

Poziv na tradiciju socijademokracije

Ipak, Steinbrück nije član kršćanskih demokrata - i teško da bi uopće mogao postati. Naime, on je još kao osamnaestogodišnjak istupio iz (evangeličke) crkve zato jer je bio uvjeren kako crkva previše često stoji "na strani moćnika". Iz "moralnih i filozofskih razloga" se 2005. vratio u krilo crkve - zlobnici bi rekli; zato jer je i sam u međuvremenu postao 'moćnik'.

Tradicija je među njemačkim socijaldemokratima da njihov izabranik za kancelara održi plameni govor u kojem ujedno i najavljuje glavne smjernice svog programa. Već i prije nedjelje su mediji počeli javljati što će reći ovaj "gospo'n direktor koji je zalutao među nas, radnike" - i čime se nada pobuditi stari, socijaldemokratski duh stranke.

On želi istaći vrijednosti "koje nisu na prodaju": pravednost, sloboda i solidarnost - sve teme koje će, obzirom na sve veću razliku između bogatih i siromašnih u Njemačkoj, bez sumnje izmamiti pljesak i najvećih pristaša nauka Marxa i Engelsa. Jer on podsjeća svoju stranku - i čitavu javnost Njemačke - kako se ovo društvo pretvara u "paralelni svijet" onih sasvim dolje koji već misle da su posve izgubljeni, dobivaju samo loše plaćene poslove i već sumnjaju da demokracija uopće funkcionira, i na "one gore" koji uživaju u obijesnom individualizmu i ne uviđaju da se naše društvo raspada. To, najavljuje Steinbrück, on i njegova stranka ne žele dopustiti.

Sve u svemu, nakon uvjerljivog isticanja Angele Merkel kao kandidatkinje kršćanskih demokrata, utrka za položaj kancelara je i službeno počela. Steinbrück je u proteklim tjednima, od kako je postalo jasno da će biti kandidat SPD-a za kancelara, već promijenio neke svoje navike, ali je potrebno još mnogo toga da bi osvojio srca Nijemaca - i osobito Njemica. Jer žene su već primijetile kako Steinbrück čak niti u svojoj "momčadi" nema žena koje imaju što reći, nego se okružio "macho-tipovima kakav je i on sam" - kako je primijetila jedna komentatorica njemačke javne RTV postaje WDR.

"Matematika nemogućeg"

Dodatni problem jest i što se čini kako će izbori u rujnu 2013. za mnoge birače biti "sudbonosni". Za politologe to nipošto ne znači nešto pozitivno, nego da mnogi birači "ne mogu niti zamisliti" da će njihov kandidat izgubiti izbore. To se odnosi i na sljedbenike Angele Merkel koji su uvjereni da je ona "posljednji štit" Njemačkoj pred nevoljama koje dolaze iz Europske unije, baš kao i za protivnike ove njemačke kancelarke koji su uvjereni da je Angela Merkel već toliko pokvarila odnose Berlina i Bruxellesa da je već prepreka bilo kakvom konstruktivnom rješenju.

Povrh toga, trenutna ispitivanja javnog mnijenja svjedoče o upravo neviđenoj konstelaciji političkih snaga - gdje gotovo svaka moguća politička koalicija zvuči praktično nemoguće. Naime, socijaldemokrati i Steinbrück još uvjerljivo zaostaju za kršćanskim demokratima i Merkelicom, ali stranka Zelenih je postala ozbiljna politička snaga. Trenutni partner Angele Merkel, stranka liberala (FDP) je potonula na rub nevažnosti i kad bi se ove nedjelje održali izbori, svi bi se našli u velikim nevoljama.

Naime, željena koalicija oporbe - socijaldemokrata i zelenih - ne bi imala dovoljno zastupničkih mjesta za formiranje vlade, a ne bi imala niti Angela Merkel i kršćanski demokrati, niti sami, niti uz liberale. Dakle ostaje mogućnost velike koalicije - CDU-a i SPD-a na što bi teško pristale obje stranke. Ali i koalicija kršćanskih demokrata i Zelenih zvuči kao nemoguća misija.

Ali do rujna 2013. ima još mnogo vremena - potpuno pravedno i jednako, i za Angelu Merkel i za Peera Steinbrücka.