Može li Washington uništiti Sjeverni tok II?

Sjeverni tok II (Nord Stream II) je već gotovo dovršen, od 2.360 kilometara je položeno 2.200. No od kraja prošle godine radovi stoje. Pod pritiskom američke vlade i prijetnjom sankcijama se s gradilišta povukla nizozemska kompanija Allseas čiji su specijalni brodovi neophodni za polaganje plinovoda na dnu Baltika.

Prijetnje uništenjem

No kako izgleda pritisak Washingtona? Klaus Ernst (stranka Ljevica) je predsjednik gospodarskog odbora Bundestaga i zna dobro o kakvim prijetnjama se radi i citira iz jednog pisma koje su dva američka senatora poslala nizozemskoj tvrtki. U pismu se prijeti da će Alseasu, ako se ne povuče sa Sjevernog toka II, biti zamrznuta sva imovina u SAD-u, zabranjene transakcije preko američkih banaka, a njihovim radnicima neće biti izdavane radne vize za SAD.Prijeti se čak i za slučaj da Allseas u prijelaznom roku pokuša ipak nekako dovršiti projekt."U slučaju pokušaja dovršetka plinovoda biste uništili svoju vrijednost na tržištu dionica i financijsko preživljavanje Vaše kompanije", stoji u pismu dvojice senatora.

Napad na državni suverenitet

Allseas se povukao, radovi su stali. Doduše postojali su planovi da se tih posljednjih nekoliko kilometara dovrši uz pomoć ruskih brodova no to sad Washington pokušava spriječiti pripremom zakona pod nazivom Protecting Europe's Energy Security Clarification Act kojeg podržavaju i Republikanska i Demokratska stranka. Ovaj zakon predviđa sankcije za sve tvrtke ili osobe koje su na bilo koji način povezana s gradnjom Sjevernog toka II.U to ne spadaju samo poduzeća na slobodnom tržištu nego i, kako objašnjava Ernst, njemačke državne službe koje npr. izdaju dozvole koje su potrebne na gradilištu. "To je direktni napad na pravni sustav Europe i na suverenost Njemačke i Europe i kosi se s međunarodnim pravom", kaže Ernst. Jedan državni službenik koji je povezan s izdavanjem neke od dozvola za Sjeverni tok II tako mora računati da će biti osobno sankcioniran. Recimo time da mu neće biti omogućen ulazak u SAD.

Je li zakon gotova stvar?

Ernst traži oštru reakciju njemačke vlade i poziv veleposlaniku SAD-a u Njemačkoj na razgovor te proglašenje prijetnji Washingtona neprijateljskim činom. Ernst i od Europske komisije traži reakciju. Jer plinovod doduše povezuje Rusiju i Njemačku, ali u ovaj projekt su uključene još četiri članica EU-a. Plin iz ovog plinovoda bi trebao poteći do Češke i ostalih europskih država. Ernst smatra da bi njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier zajedno s nadležnim povjerenicima Europske komisije trebao otputovati u Washington i tamo "nedvosmisleno" predstaviti stavove Njemačke i EU-a. Kao posljednje sredstvo su moguće i carine na američki plin kao i sankcije protiv američkih političara.

Michael Harms, direktor Odbora njemačkoga gospodarstva za suradnju s istočnom Europom ne želi ići tako daleko i odbacuje protusankcije. On doduše podržava zahtjeve Klausa Ernsta za političkim mjerama, ali ne vjeruje da će one zadržati Washington. On stoga traži financijski "zaštitni kišobran" njemačke vlade i Europske unije za projekt Sjevernog toka II. "To bi bila dobra mjera koja bi Washingtonu pokazala da njihove sankcije nemaju učinka", smatra Harms. Pored financijske, politika bi mogla osigurati i pravnu podršku napadnutom projektu.

Nova dimenzija eskalacije

No i predstavnici politike i gospodarstva su složni u ocjeni da ova izvanteritorijalna prijetnja sankcijama, što praktički znači i primjenu američkih zakona i izvan teritorija SAD-a, predstavlja novu dimenziju u eskalaciji napetosti između Berlina i Washingtona. "Mi ne smijemo popustiti", rekao je Ernst.

Harms je, kako kaže, prije izbijanja pandemije koronavirusa, u više navrata boravio u SAD-u gdje je vodio brojne razgovore. I on smatra da stav Washingtona ne ide samo u smjeru želje da se što više američkog plina proda Europi. Američkim političarima, pa tako i Demokratima, se radi o kažnjavanju Rusije, između ostalog i zbog miješanja u posljednje izbore. No, kako kaže Harms, Amerikancima se uvijek iznova treba ponavljati da doduše imaju pravo slijediti svoje vanjskopolitičke ciljeve, ali da time ne smiju istodobno naštetiti svojim saveznicima.