Munich Security Report: Osjećaj „kolektivne bespomoćnosti“
14. veljače 2022Wolfgang Ischinger je iskusan diplomat i zna se kontrolirati u javnosti. Na virtualnoj konferenciji za predstavnike medija povodom skorog početka Minhenske sigurnosne konferencije, posljednje pod njegovim predsjedanjem, jasno je da bi on najradije pričao o tome što će se događati u glavnom bavarskom gradu. Ali novinari ga stalno pitaju o nečem drugom – o Ischingerovoj procjeni aktualne krize s Rusijom.
Naravno da Ischinger po tom pitanju ima što za reći. Na primjer da “mi moramo u javnosti probuditi razumijevanje za to da je zastrašivanje prevencija rata”. Ili da mu je drago da Europa ponovno igra određenu ulogu u intenzivnom diplomatskom diskursu – nakon što je „najprije izgledalo kao da je Europa promatrač dok drugi pričaju o krizi i mogućnostima njezinog rješavanja”.
"Višestruki krizni razvoji"
Ali Ischinger i njegov tim ne bave se samo aktualnom krizom oko Ukrajine. S pogledom na njegovih 14 godina koje je proveo na dužnosti šefa Minhenske sigurnosne konferencije Ischinger zaključuje: „Ne mogu se sjetiti da smo ikada imali tako višestruke krizne razvoje.“ Tu je tema Irana, pravog odnosa prema Kini, pitanja vezana uz budući euro-atlantski sigurnosni poredak, pitanja vezana za odnos prema SAD-u kao partneru zbog neizvjesnih izbora u toj zemlji, to su neke od stvari koje njemački diplomat nabraja kao „bauštele“ svjetske politike.
Višestruke krize kojim istovremeno treba upravljati su i glavna tema Minhenskog sigurnosnog izvještaja (Munich Security Report). Taj se dokument tradicionalno objavljuje nekoliko dana uoči početka Minhenske sigurnosne konferencije, on praktički određuje i glavne teme o kojima se priča na konferenciji. Ovogodišnji izvještaj nosi naslov "Turning the Tide, Unlearning Helplessness" – u (slobodnom) prijevodu bi to značilo „Promijeniti tijek stvari, odreći se bespomoćnosti“.
"2021. nije bila godina geopolitičkog optimizma"
Izvještaj dijagnosticira osjećaj „kolektivne bespomoćnosti“. Baš kao i pojedini građani, i cijela društva mogu dobiti osjećaj da ne mogu riješiti neke izazove pred kojima se nalaze, stoji u njemu.
"2021. sasvim jasno nije bila godina geopolitičkog optimizma. Gotovo svaki mjesec bi vijestima dominirala neka nova kriza, koja je pojačavala osjećaj da bi nas mogla preplaviti poplava kriza“, tako se u izvještaju opisuje raspoloženje – kojemu su posebno podložne liberalne demokracije. Ono što je opasno kod takvog osjećaja je, kako stoji u Sigurnosnom izvještaju, da se svijet ne suočava s izazovima pred kojima se nalazi čovječanstvo – iako su na raspolaganju resursi, strategije i instrumenti za njihovo rješavanje.
Ulrike Franke u izvještaju vidi svojevrsni poziv Zapadu da se pozabavi problemima svijeta i da ih opet dovede u red. Ova sigurnosna stručnjakinja europskog think-tanka European Council on Foreign Relations (ECFR) u intervjuu za DW kaže da se osjećaj „bespomoćnosti“ nadovezuje na zaključke Sigurnosnog izvještaja iz 2020., u kojem je glavna tema bio "Westlessness". Ta kovanica, koju se nakon toga puno citiralo, već prije dvije godine se opisivao osjećaj nelagode koji se širio svijetom, osjećaj zbunjenosti u kontekstu rasta nesigurnosti po pitanju budućnosti i uloge Zapada.
„Uloviti“ aktualno raspoloženje i pojmovno ga transportirati tako da odmah bude jasno o čemu se radi – to je ono što Franke posebno cijeni kod Minhenskog sigurnosnog izvještaja. U aktualnom izdanju su objavljeni i rezultati ispitivanja 12.000 građana diljem svijeta o njihovoj percepciji rizika. Rezultati su vrlo zanimljivi: u Njemačkoj su na samom vrhu liste prijetnji klimatske promjene i s njima povezane ekstremne vremenske (ne)prilike. U SAD-u su ljudi zabrinuti prije svega mogućim kibernetičkim napadima. Ljudi u Kini prijetnju iz SAD-a vide kao najveći rizik. U Rusiji je pogled usmjeren na domaće prilike i na prvom mjestu je strah od rastuće nejednakosti. A Indija je jedina zemlja u kojoj su ljudi najviše zabrinuti mogućim korištenjem atomskog oružja od strane protivnika.
Afganistan, Ukrajina, Mali…
Obzirom da se Minhenski sigurnosni izvještaj bavi krizama i prijetnjama, jasno je da on ne pršti optimizmom. A kako raste broj kriza, raste i njegov obujam – prvo izdanje iz 2015 imalo je „samo“ 72 stranice. Aktualno ima 182. Osim globalnih rizika i ukrajinske krize, u njemu se govori i o cijelom nizu drugih kriza i njihovih posljedica. Na primjer kaotično povlačenje iz Afganistana, pogoršavanje sigurnosne situacije u Maliju, ustvari u cijeloj regiji Sahela, destabilizacija na Rogu Afrike i u Arapskom zaljevu, porast nejednakosti u svijetu i problemi s distribucijskim lancima u sektoru tehnologije. O tome će se svemu pričati u Münchenu. Usprkos koroni, Konferencija se održava „uživo“, ali „pod ekstremno restriktivnim uvjetima, kao čistokrvna radna konferencija“, kako napominje Wolfgang Ischinger. “Potreba za bilateralnim neformalnim susretima udvoje ili u malom krugu ljudi je znatno porastao. Ne samo zbog krize, već i zbog dugih mjeseci u kojima se ovakvi susreti nisu održavali”, dodaje šef Minhenske sigurnosne konferencije.
Ischinger očekuje da će u luksuznom hotelu „Bayerischer Hof“ u Münchenu pozdraviti 35 šefova država i vlada, te oko 100 ministara, prije svega vanjskih poslova i obrane. Na skupu će govoriti glavni tajnik UN-a Antonio Guterres. Dolazi i kancelar Olaf Scholz s brojnim članovima svog kabineta. Dolazak je najavio i glavni tajnik NATO-a Stoltenberg, baš kao i vrhovni predstavnici EU-a. U Bavarsku tradicionalno stiže i jaka delegacija SAD-a, koju će ovaj put predvoditi zamjenica predsjednika Bidena, Kamala Harris. Kineski šef diplomacije će se uključiti preko video-veze.
Putin otkazao dolazak
Na konferenciju je pozvan i ruski predsjednik Vladimir Putin, ali on je otkazao, potvrđuje Ischinger. Hoće li na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji sudjelovati ruski šef diplomacije Sergej Lavrov? Odgovor na to pitanje saznat ćemo neposredno uoči početka susreta, otkrio je Ischinger.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu