Muzika samo za "čistu rasu"

U parku ispred glavne zgrade Wagnerovih svečanosti u Bayreuthu, iz dana u dana se sakuplja sve više znatiželjnika. Trava je pokošena, cvijeće na svakom koraku, grmovi ukusno dotjerani. Vjetar puše i ljulja grane stabala u parku. Ovako kao sada je zapravo već oduvijek na ovom mjestu; na poznatom Zelenom brežuljku ovog bavarskog gradića na kojem je smještena i zgrada opere. Pa ipak, ovoga puta posjetioci, šetači uočit će promjenu. Oko brončane biste Richarda Wagnera koju je izradio i na pijedestal postavio još nacionalsocijalistički umjetnik Arno Breker ove se godine nalaze postavljene sive ploče – njih ukupno 40.

Iz daljine ove ploče pomalo podsjećaju na one moderne, suvremene, nadgrobne. Ovaj prvi dojam zapravo ako se malo bolje pogleda i nije toliko pogrešan. Na pločama su naime utisnute crno-bijele fotografije i tekstovi; biografije glazbenika koji su već odavno otišli s ovog svijeta ali koji su svojedobno sudjelovali na radu Festivala. Svi su oni bili ujedno i pripadnici židovske vjeroispovijesti a režim Hitlerove Njemačke itekako osjetili i na vlastitoj koži.

Do sada se uvijek polazilo od toga kako su svega dvojca židovskih glazbenika, članovi orkestra Festivala, izgubili živote tijekom nacionalsocijalizma u Njemačkoj. Međutim, najnovija istraživanja su na svjetlo iznijela jednu sasvim drugu brojku. Riječ je 12 glazbenika koji su odvedeni u koncentracione logore gdje su na koncu i ubijeni.

Međutim, isto znanstveno istraživanje čiji je plod ova izložba, je potvrdilo još jednu tragičnu zanimljivost i povijesnu činjenicu. A to je da su članovi Wagnerovog klana, prihvatili i širili antisemitska stanovišta i ideje još mnogo prije dolaska na vlast Adolfa Hitlera, čime su mu zapravo na neki način pripremili i „plodno tlo“.

Neugodna tema za obiteljski klan Wagner

„Zamukli glasovi. Festival u Bayreuthu i Židovi od 1876. do 1945.“ ovako glasi naslov izložbe koja na vrlo jednostavan način iznosi najnovija saznanja vezana za ovu problematiku. Osim nedavnog skandala uslijed iznenadnog odlaska ruskog opernog pjevača Eugenija Nikitina (zbog činjenica da na prsima ima tetovirani kukasti križ) i ova izložba ovogodišnjem Festivalu daje poseban pečat i još veću privlačnost.

Izložba će se moći vidjeti na Zelenom brežuljku sve do 14.listopada ove godine a nakon toga će preseliti u prostorije gradske vijećnice u Bayreuthu. Sadržajno, ona je prvenstveno posvećena temi „čišćenja“ njemačkih opernih kuća od židovskih glazbenika, članova orkestra i kazališnih trupa tijekom razdoblja nacizma. No, jedno od glavnih težišta je ipak sam Bayreuth. Za povjesničare je ova izložba jasan signal jednog doduše opreznog ali sasvim novog pokušaja približavanja obitelji Wagner na ovu vrlo škakljivu temu.

Wagnerov rasizam

„Richard Wagner je sasvim sigurno u svojem pamfletu „Židovstvo u glazbi“ kao i mnogim antisemitskim stajalištima, pogotovo u posljednjim godinama svog života, svojim obiteljskim nasljednicima ostavio sasvim jasne i čvrste ideološke okvire. On je doista bio radikalni antisemit. Njegov je koncept bio – izbaciti sve židove iz zemlje i to još 1879. godine!“, kaže Hannes Heer, kustos izložbe.

On podsjeća i na slučaj židovskog dirigenta Hermana Levija. Njega je Wagner „trpio“ iako je ovaj bio „židovske rase“ ali samo zato što je Levi uživao podršku Ludwiga II. „Levi je čak zbog toga bio i voditelj premijernog prikazivanja „Parsifala“. No, Wagner ga je doista mučio i ponižavao ga. No, s druge strane je bio i fasciniran njime i njegovim dirigentskim kapacitetima“, kaže Heer.

Međutim, Wagnerova supruga je bila još radikalnija. „Ona je na Zelenom Brežuljku provodila doista jednu vrstu politike Apartheida.Nakon što je poslije smrti supruga ona preuzela vodstvo, nad Levijem i drugim židovskim glazbenicima se doista iživljavala i to na najgori mogući način. Jednog po jednog ih je jednostavno skidala s popisa, odnosno, otpuštala ih“, tvrdi kustos Heer.

Posebnost izložbe „Zamukli glasovi“ nije samo brojnost dokumenata i fotografija 44 glazbenika njemačke operne scene iz onog vremena već i – njihovi glasovi. Naime, u Vijećnici u Bayreuthu će se posjetiocima pružiti i prilika da poslušaju neke od originalnih snimaka glazbenika, odnosno, opernih pjevača čija je karijera nasilno prekinuta zato jer su bili židovske vjeroispovjesti.

Isto tako, izložba daje uvid i u obitelj Wagner. Primjerice, ovdje se mogu vidjeti materijali koji dokazuju kako je snaha Richarda Wagnera, Winifred i koja je vodila festival do 1944. godine, od prvih dana simpatizirala s nacional socijalističkim idejama i stavovima.