Na tragu Maradoninog kulta

"Srce mi kuca brže otkako sam čuo tu vijest", ushićen je Giovanni Durante dok u rukama drži sportsku stranicu dnevnika "Cronache di Napoli". "ON" bi se ponovno trebao naći u gradu svojih najvećih uspjeha. "ON" je Diego Maradona, slavni argentinski igrač koji je doduše odigrao nebrojeno mnogo utakmica u nacionalnom dresu. No u kolektivnoj svijesti Napolitanaca on je bio i ostao "Pibe de oro", Zlatni dečko iz Napolija.

Povratak Napulju

Dugi niz godina je zajednički susret nogometnog idola i njegovih fanova u Napulju stajao pod znakom pitanja. Naime talijanske porezne vlasti Maradonu traže zbog toga jer im je ostao dužan nekoliko informacija o svojim prihodima i poreznoj obvezi. Godinama je Maradona tvrdio da su mu ruke čiste ali je ipak u velikom luku zaobilazio svoju bivšu domovinu. Sada su očito nesporazumi izglađeni i ništa više ne stoji na putu povratku i to već ovoga tjedna (1.3.) na utakmicu SSC Napolija protiv Juventusa iz Torina. Maradona je ponovno tema dana i na glavnoj napuljskoj "žili kucavici", ulici Spaccanapoli koja se proteže kroz stari dio Napulja. "Ako zaista dođe, nastat će velika fešta. Milijuni fanova će izići na ulice kako bi ga vidjeli ili dotaknuli. Tolika je naša ljubav prema njemu", kaže ugostitelj Carmine Alcidi zvani Bruno. On je ponosni vlasnik bara Nilo i to u trećoj generaciji. Ovaj bar je poznat i izvan Napulja jer je u osamdesetima pretvoren u pravo svetište posvećeno Diegu Maradoni.

Sv. Marija, Isus i Maradona

"Kada je Maradona došao u grad svi smo poludjeli. I mi smo htjeli učiniti nešto posebno. I tako je nastala Capella di Maradona koje je postala poznata u cijelom svijetu", kaže ponosno Alcidi. U unutrašnjosti malog bara sve je u znaku SSC Napolija: šalovi, posteri i role toaletnog papira s amblemima suparničkih klubova. No ono po čemu je bar poznat nalazi se na vanjskom zidu. Tipični tabernakul sa slikom sveca, svijećama i cvijećem kakvi se mogu naći po čitavom Napulju. No umjesto slike Sv. Marije, Isusa ili Sv. Gennara (Sv. Januarije), zaštitnika grada, ovdje se nalazi slika igrača u dresu broj 10 - Diega Maradone. I ne samo to. Kao i svaka druga svetohraništa i Maradonin oltar sadrži relikvije: jedan pramen kose i ampulu s Maradoninom suzom. Najfanatičniji su ipak turisti iz Argentine koji nerijetko kleče pred "oltarom" u maloj uličici koji je u međuvremenu postao jedan od obaveznih foto-motiva Napulja. Alcidi ipak od nečeg mora živjeti, pa pored oltara zato stoji natpis: "Nakon što ste sve poslikali, sad jedan espresso?".

Pobjeda protiv sjevera

No na čemu počiva ovo slijepo obožavanje jednog nogometaša? Nakon što je 1984. iz FC Barcelone došao u napuljski zaljev, Maradona je, dotada ne baš uspješnom, nogometnom klubu Napoli udahnuo novi život. 1987. i 1990. SSC Napoli je osvojio talijansko prvenstvo a 1989. čak i kup UEFA. No nogometaš iz Buenos Airesa nije samo zbog nogometa stekao takav status. On je za čitavu jednu generaciju siromašnih Napolitanaca posto simbolom borbe protiv omraženog (i bogatog) sjevera. "O Napulju se više nije samo izvještavalo kad je bila riječ o mafiji nego i o lijepim stvarima. I zato i dan danas volimo Maradonu", objašnjava Alcidi.

Mi ga volimo bez obzira na sve

Na spomen tamnije strane nogometnog idola, poput problema s drogama ili poreznom upravom, dolazi odriješit i gotovo uvrijeđen odgovor. "To su stvari koje se mogu svakom dogoditi. Mene ne zanimaju negativne strane. On je u našim srcima bez obzira na sve", odgovara ponosni vlasnik "bara s oltarom". I Giovanni Durante, koji u obližnjoj Via Forcelli vodi jedan klub za mlade i čija kći je ubijena u sukobima bandi preprodavača droge, uzima Maradonu u obranu. Kad je Maradona prije nekoliko godina zbog zloupotrebe droga i prekomjerne težine ležao u bolnici a život mu je visio o koncu, Durante mu je poslao sliku svoje ubijene kćerke te mu poručio da je to "anđeo iz Napulja koji ga čuva".

To je samo jedna od mnogih emotivnih priča koje povezuju grad pod Vezuvom sa svojim idolom iz Buenos Airesa. Trenutno drugo mjesto SSC Napolija na tabeli budi sjećanja na slavne osamdesete. I kada se Maradona napokon pojavi među "svojima" sigurno će poteći koja suza radosnica. I to ne samo ispred Maradoninog oltara.