Nada počiva na djeci izbjeglicama

Samo u njemačkoj metropoli Hamburgu se broj maloljetnih izbjeglica bez pratnje učetverostručio. Riječ je o djeci i mladima koji su mlađi od 18 godina, a koji su u Njemačku došli bez roditelja ili drugih članova obitelji. 2014. godine je u Hamburgu zabilježeno 650 takvih slučajeva, dok ih je ove godine dosad stiglo već oko 2.800. Naravno da je broj izbjeglica općenito porastao, ali se samo tom činjenicom ne može objasniti zašto je odjednom porastao broj djece bez pratnje koja stižu u Njemačku, kažu humanitarci koji pomažu izbjeglicama u Hamburgu. A nisu svi ti maloljetnici izgubili svoje roditelje tijekom bijega. Mnoga djeca moraju od samog početka sama krenuti na put. Većina ih dolazi iz Afganistana, Sirije ili Eritreje. Najčešće je policija ta koja ih pronalazi.

Blefiranje kad je u pitanju dob

Oko 90 posto tih maloljetnika bez pratnje su mladići i dječaci, a često nemaju nikakve osobne dokumente kod sebe, kaže predsjedatelj pokrajinskog Njemačkog policijskog sindikata u Hamburgu Joachim Lenders. On dodaje da su vlasti tako upućene na vlastito zapažanje u određivanju podrijetla i starosti. Inače im preostaje jedino da vjeruju u navode izbjeglica. Lenders ističe, međutim, da se pritom "često vara", jer nitko od njih ne želi imati 18 godina i time se smatrati odraslom osobom zbog toga što za odrasle važe stroža pravila. Nije rijedak slučaj, dodaje on, da se zatraži profesionalna procjena od vještaka sudske medicine. Lenders navodi da se očito "pročulo" da maloljetnici bez pratnje u Njemačkoj uživaju posebnu zaštitu. Ne može ih se tako lako vratiti nazad, a i dobivaju obuhvatnu pomoć. Dolazi li zbog toga veliki broj mladih ljudi kao izbjeglice u Njemačku? "Tu i tamo se čini da se iza toga krije sistem. Ali se ne može dokazati da je tako", kaže Lenders. Krijumčari se, doduše, hvale time kako daju određene savjete izbjeglicama, ali Lenders tome ne pridaje važnost.

Bijeg s jasnom misijom

U bavarskoj općini Rosenheim se trenutačno nalazi 2.100 maloljetnika bez pratnje. Tamošnja policija ima vlastita iskustva. "Ciljano dolaze 16-godišnjaci i 17-godišnjaci i odmah nakon dolaska pitaju kako to funkcionira s naknadnim dovođenjem obitelji", priča bavarska zastupnica u Bundestagu Daniela Ludwig (CSU) koja se intenzivno bavi temama povezanima s azilom i migracijama.

Očito se prije svega mladi muškarci šalju da idu sami u Njemačku kako bi kasnije doveli svoje obitelji. To naknadno doseljavanje obitelji je uređeno odgovarajućim statusom boravka. "Poznajem neke muškarce iz Afganistana za koje je cijelo selo skupilo novce za krijumčare, jer su svi govorili da će taj mladić u Njemačkoj uspjeti i od toga će onda i oni u domovini profitirati", kaže Daniela Ludwig.

Šef ureda za mlade u Rosenheimu Johannes Fischer potvrđuje da takvih slučajeva ima. Ti maloljetnici, kaže Fischer, imaju zadatak da se snađu u Njemačkoj i da služe kao osiguranje svojim obiteljima. Ali, dodaje on, ne može se procijeniti koliko tih maloljetnika doista dolazi u Njemačku s takvom motivacijom, jer se nigdje ne prikupljaju podaci dobiveni od izbjeglica ili ustanova koje se brinu o njima. Ali: "Mi ćemo to pratiti i vjerojatno ćemo morati intervenirati", ističe političarka Ludwig.

Nada u izmjene zakona o azilu

I Andrea Lindholz (CSU), također zastupnica u Bundestagu iz Bavarske i kao članica unutarnjopolitičkog odbora odlično upoznata s tom tematikom, upozorava da se ne može već sada reći radi li se o jednom "trendu". Ona ističe da treba prvo baciti pogled na apsolutne brojke izbjeglica u Njemačkoj i tek onda razmjerno tome gledati na brojke maloljetnika koji stižu bez pratnje odrasle osobe. Tu se ne može govoriti „o ciljanom valu" maloljetnih izbjeglica, kaže ona.

Lindholz pojašnjava da bi, nakon što brojne zakonske izmjene početkom naredne godine stupe na snagu, za maloljetnike bez pratnje trebalo postati teže da manipuliraju navode o starosnoj dobi. Medicinski pregledi radi utvrđivanja starosti će biti pravno bolje zaštićeni, a zbog pravednije raspodjele djece izbjeglica po čitavoj Njemačkoj bi i uredi za mlade trebali imati više kapaciteta kako bi mogli provjeriti uvjete pod kojima su ta djeca pobjegla i na odgovarajući način to tretirati, procjenjuje Andrea Lindholz.