"Najbolje zaradimo kada je turistička sezona!"

U Bosni i Hercegovini problem prosjačenja svakog dana raste, zahvaljujući ponajprije ekonomskoj situaciji u državi. No ruke, nažalost, sve češće pružaju djeca, većina njih romskog porijekla. Situacija je sve dramatičnija i u hercegovačkoj "metropoli" - u Mostaru.

Đulija ima 23 godine. Svakodnevno prosi u blizini Starog mosta u Mostaru. Bebu koju je rodila prije nekoliko mjeseci, nosi sa sobom i obično se na nju poziva kada moli za novac. "Daj, Bog te nagradio, makar pola marke! Nemam nikoga, dabogda ti djeca zdrava bila, daj bebi da kupim mlijeka“.

Novac traže djeca, žene u iznošenoj odjeći, starci... To je njihov posao - isprositi šta se može. Iako često izgledaju kao najnesretniji ljudi na svijetu, oni su zapravo profesionalni prodavači muke, i sve što nose, rade ili kažu dio je strategije za uspješno pružanje ruke.

Turiste se vuče za rukave...

Prosjaci su uglavnom Romi, domicilni ili oni koji povremeno borave u Mostaru, vikendom ili pijačnim danima, no nerijetko i siromašni stanovnici ovog grada te duševni bolesnici. „Najbolje zaradimo kada je turistička sezona!“ kaže grupa djece prosjaka koji vuku turiste za rukav u Starom gradu tražeći novac.

Pored maloljetnika, ovaj vid zarade primjenjuju i starija lica, koja nisu htjela otkriti koliko dnevno zarade i da uglavnom na "posao" izlaze ujutro i nakon 20 sati navečer, kada najviše građana boravi na ulicama.

Bajro Halilović iz Udruženja Roma kaže da su nažalost Romi ti koji najčešće prose, pogotovo djeca. "Odgovorno tvrdim da članovi mostarske romske zajednice nisu uključeni u prosjačenje ili ima par izoliranih slučajeva. Domicilni Romi su ljudi koji na pošten način pokušavaju da zarade kruh za sebe i svoje obitelji. Iako posla za njih nema, oni se pretežno bave sakupljanjem i prodajom sekundarnih sirovina, te odjeće i obuće na pijacama", rekao je Halilović.

Organizirano prosjačenje

Javna je tajna da mali prosjaci rade za velike gazde, koje ih "nagrađuju" sićom, a za sebe zadržavaju veći dio.„Riječ je o organiziranom prosjačenju!“ slažu se i u policiji i u Turističkoj zajednici grada Mostara i Hercegovačko-neretvanskog kantona.

„Nažalost to su problemi s kojima se suočavamo tijekom cijele godine, no prosjačenje je problem koji je više izražen upravo ljeti. Došao sam do podataka da su to organizirane grupe, koje dolaze većinom iz Srbije. Ovo je organizirani kriminal i krajnje je vrijeme da policija reagira!“ kaže za DW.WORLD.DE Mensud Duraković iz Turističke zajednice Mostara.

Iz policije kažu da se susreću s brojnim problemima jer su najčešće u pitanju maloljetnici. „Radimo onoliko koliko nam zakon dozvoljava. Protiv pojedinih podignemo i krivične prijave“ - naglašava Ranko Anić, inspektor Policijske stanice Mostar. On napominje da su akcije sklanjanja djece sa ulice česte, ali da je ovaj problem znatno kompleksniji. "Prose uglavnom žene same ili sa djecom u naručju, mada je zabilježeno i nekoliko muškaraca koji su proseći u samom centru prekršili zakon. Prosjacima koji dolaze sa strane teško je stati u kraj jer oni nemaju stalne adrese prebivališta u Mostaru“ kažu u policiji.

Sljedeća stranica: „Samo bih vas nešto pitao... imate možda pola marke?“

„Daj samo pola marke“

„Samo bih vas nešto pitao... ", krene prosjak dok slučajni prolaznik vjerovatno misli da će ga pitati za neki smjer ili adresu. „Imate možda pola marke?“, riječi su koje slijede. Često prosjaci znaju tražiti i novac za autobusnu kartu ili hranu, no ako im tko ponudi da će im kupiti sendvič u trgovini, znaju i bezobrazno reagirati.

Na apele Mostaraca da se grad, pogotovo kad je turistička sezona na pomolu, ozbiljnije pobrine za prosjake i trajno stane u kraj sve primjetnijem obrascu njihove zloupotrebe, u administrativnoj službi grada kažu da oni nemaju ništa s ovim društvenim i socijalnim problemom i da oni jedino što rade povodom prosjačenja jeste obraćanje MUP-u.

Problem se (ne) može riješiti

U Centru za socijalni rad odgovaraju da su zajedničke akcije sa policijom tek kratkoročan lijek, jer organizirane grupe odraslih ubrzo vraćaju djecu na ulicu. Kada pronađu djecu na ulici, socijalni radnici ih odvode u prihvatilište, gdje borave dok ne uspostave kontakt s roditeljima. Većina njih čak i ne želi dozvoliti socijalnim radnicima da ih odvedu u prihvatilište.

Prema zakonu, za prosjačenje kao prekršaj mogu biti izrečene novčane kazne od 50 do 300 KM. Takođe, osobe koje nisu iz BiH nakon prekršajne prijave za prosjačenje mogu biti i deportirane iz zemlje.

Autor: Sanel Kajan, Mostar

Odg. ur.: S. Matić