Najveća solarna elektrana na svijetu kod Leipziga
13. rujna 2004
Inicijatori su kupili oko 15 hektara veliko područje, koje su rudari nekada koristili kao odlagalište otpadnih tvari. Oni su svjesno kupili zemljište koje nije pogodno ni za kakvo gospodarsko korištenje. Ondje je 33.500 solarnih modula monitirano pod precizno isplaniranim kutevima od 30 stupnjeva. Mjesta Espenhain i obližnji Moellbis smatralo se u doba DDR-a najprljavijim europskim mjestima u kojima se nalaze rudnici smeđeg ugljena. Nekada se sunce često nije uspijevalo ni probiti oblake prljavštine, prisjeća se svećenik iz Moellbisa Karl-Heinz Dallmann:
"Sve je bilo sivo, bilo je dana kada su se na ulici vidjele stope u sivoj prašini, kao na snijegu."
No, nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke nisu samo sumporni dioksid i druge štetne tvari bili iznenađujuće brzo biološki isprani iz tla, nego je zabilježeno i jedno klimatsko čudo. Naime, utvrđeno je da upravo u tim mjestima sunce sije duže i intenzivnije nego bilo gdje drugdje. To potvrđuju narančasto-crvene mrlje na geografskoj karti sunčevog zračenja, koja za druga područja Njemačke pokazuje samo jadnu zelenu boju. Gradonačelnik Espenhainsa Juergen Frisch pojašnjava:
"Tu naše područje čini svojevrsnu enklavu u kojoj je utvrđena posebno visoka učestalost sunčevog zračenja. To nas je iznenadilo, jer se nikada nismo usudili ni pomisliti da smo sunčana regija.”
Tvrtka Schell Solar u novoj elektrani po prvi put primjenjuje module nove generacije, koji imaju veliki kapacitet i obećavaju posebno intenzivnu iskorištenost sunčevih zraka. Ovaj pogon proizvodi pet megavata struje, što je dovoljno za opskrbu 1.800 domaćinstava. Mjesto Espenhain tako se može radovati promjeni imidža iz najprljavijeg u najsunčanije mjesto u Njemačkoj. No, inače od toga nema baš velike koristi. Recimo, u novom su pogonu otvorena tek dva nova radna mjesta.
Ali bi zato vlasnici elektrane svojih uloženih 22 milijuna eura mogli vrlo brzo vratiti. Zahvaljujući Zakonu o isporuci energije, kojeg su u Bundestagu uspjeli progurati Zeleni, vlasnici ove elektrane za svaki kilovatsat struje proizvedene na solarni pogon od države dobivaju 45,7 centi subvenicija. Za usporedbu, jedan kilovatsat struje potrošači plaćaju 16 centi. Na kraju te razlike u cijenama padaju na leđa potrošača, budući da zakonodavac energetskim koncernima dopušta da svoje gubitke koji nastaju nabavkom ekološke električne energije mogu naplatiti u cijeni struje i tako još punih dvadeset godina.