Nakon prosvjeda za Mladića: "Srbija je još u barbarstvu"
30. svibnja 2011
Oglas
Obzirom na ličnost Ratka Mladića, na miting podrške na kojeg je pozvala Srpska radikalna stranka ove nedjelje (29.5.) se očekivalo da će doći mnogo više prosvjednika, nego oko njih 10 tisuća koliko ih se okupilo pred Skupštinom Srbije. Na prosvjedu nije nedostajala poznata ikonografija srbijanske desnice, četnička obilježja, zastave Srpske radikalne stranke i velike fotografije Vojislava Šešelja - i naravno, Ratka Mladića. Čuli su se i povici „Tadiću, ustašo“, „Nož, žica, Srebrenica“, vidjeli su se i nacistički pozdravi kako bi pokazali da se ne slažu s uhićenjem bivšeg generala Vojske RS.
"Samo to za Mladića?"
Ono što je već ove nedjelje iznenadilo građane Srbije jest da nisu najavljeni novi prosvjedi - kao kad je prije tri godine uhićen haški optuženik Radovan Karadžić i kad su beogradskim ulicama tjednima šetali neonacisti s njegovim slikama. Drugo iznenađenje jest da je ovo bio jedini organizirani prosvjed podrške Ratku Mladiću. Prije ove nedjelje, dan nakon hapšenja održan je miting u Novom Sadu, a neke od skupova po Srbiji policija je zabranila.
"Kod Karadžića je Beograd izgledao drugačije"
On je dodao kako je već po vlastitom iskustvu već prvog dana uhićenja Mladića zaključio da neće biti nekakvih većih reakcija, jer je središte Beograda, nakon što se proširila vijest o uhićenju, "izgledao kao da se ništa nije dogodilo". "Mislim da već to pokazuje u koliko su se stvari promijenile i koliko su se ljudi umorili od tih priča; 'ne damo ovog', 'ne damo onog'“.
Na slijedećoj stranici: Važnije jagode i popis knjiga - od optužnice
Važnije jagode i popis knjiga - od optužnice
Optužnica protiv Mladića je promijenjena prije nekoliko dana. Sada sadrži 11 točaka među kojima se u dvije spominje genocid u Srebrenici i drugim općinama u BiH, dok su u ostalih devet zločini protiv čovječnosti nad nesrbima i kršenja zakona i običaja ratovanja tijekom sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.
Po izmijenjenoj optužnici, Mladić i Karadžić su bili na čelu 'udruženog zločinačkog poduhvata' čiji je cilj bilo trajna eliminacija bosanskih Muslimana i Hrvata s područja za koje su bosanski Srbi tvrdili da su njihova. O svemu ovome se moglo čuti u srbijanskim medijima, ali su se u izvješćima mnogo više isticale trivijalnosti poput informacija, što je Mladić tražio u zatvorskoj ćeliji, koje knjige želi čitati i slično.
Isto tako, političko vodstvo Srbije - na čelu s predsjednikom Borisom Tadićem, od trenutka kada je uhapšen jedan od najtraženijih bjegunaca na svijetu koji se smatra odgovornim za smrt tisuće civila, isključivo naglašavaju očište koliko je uhićenje značajno za "europski put Srbije" - bez riječi o temeljnom pitanju, zašto Mladić uopće mora u Haag.
"Ni riječi o zločinima, o JNA, o žrtvama..."
"Prvi je temu odgovornosti pokrenuo sam Mladić i to, naravno, veoma se bijedno i kukavički odnoseći prema njoj. Napravio se cirkus s tom obitelji, ministrom koji ga posjećuje, jagodama i televizorom. To je sve odvratno i ne upućuje na Srbiju kao civiliziranu i europsku zemlju: mi smo duboko u barbarstvu i daleko od civilizacije“, smatra Samardžić.
Prošlo je vrijeme političke sile na ulici?
Dovoljno je podsjetiti se samo posljednja tri sukoba: velikog mitinga povodom nezavisnosti Kosova u veljači 2008. godine, kada je jedna osoba poginula u požaru u veleposlanstvu SAD, prosvjeda povodom hapšenja haškog optuženika Radovana Karadžića kada se gradom opet divljalo i razbijalo ili Parade ponosa održane 10. listopada 2010. godine kada je na ulicama Beograda divljanje dostiglo vrhunac. U odnosu na takve reakcije, miting podrške Mladiću ove nedjelje je bio pokazatelj novih vjetrova na političkoj pozornici.
Mladi srbijanski redatelj Stevan Filipović, čiji film „Šišanje“ govori o začaranom krugu fašizma i političke manipulacije, smatra da je odlučna reakcija države tog 10. listopada doprinijela činjenici da je pripadnika neonacionalističkih grupa manje i da su manje bučne i glasne. "Okolnosti su se promijenile, ima dosta vođa neonacističkih i klerofašističkih organizacija koji su sad po zatvorima. Oni su 'dobili po nosu' poslije 10. listopada i mislim da je to glavni razlog zašto nisu više tako glasni. Ono što je najvažnije jest i da im politička pozadina, politička podrška, koja je do sada bila šira i otvorenija, očigledno ne pruža tu vrstu pomoći. Međutim, našli su svoja polja borbe, sad divljaju na internetu i tamo se može naći svašta“, kazao je Filipović.
Na slijedećoj stranici: U Banjoj Luci imaju većih problema od Mladića
"Briga me za Mladića, nego što da dam sutra djetetu jesti?"
Glavna podrška je stizala od građana, uglavnom iz istočnog dijela BiH, područja odakle je sustavno bombardirano Sarajevo i gradova u blizini. Građani Banja Luke nisu se oglasili u većem broju.
Profesor Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, Miodrag Živanović smatra da je reakcija bila sterilna i da je razlog tome opća rezignacija građana u tom entitetu BiH. "Ljudi su zaposleni svakodnevnim brigama osobne egzistencije i da se bilo što drugo dogodilo, ne bi se okupljali. Toliki je stupanj opće rezignacije svakog pojedinog čovjeka da se jednostavno ništa drugo ne može dogoditi osim ovoga što se naziva 'pasivan stav'. Dodik nije političar, on je tehnolog vlasti i kao takav njegov jedini instrument je kalkulacija. Mislim da je i ova promjena stavova u ključnim temama rezultat nove kalkulacije“, smatra Živanović.
"Istina" i istina - onda za Gadafija
„Dok god je tako, dok ne znamo pravu istinu i ne priznajemo drugu stranu, mi ćemo imati međusobno suprotstavljene stavove. Sjetimo se nedavne presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču i reakcija čelništva i građana Hrvatske, a s druge strane komentara u Srbiji“, podsjetio je Živanović.
Popis bjegunaca od pravde nakon zločina u sukobima nastalim raspadom Jugoslavije je sve kraća, pa tako i prosvjednicima koji su željni izgreda polako nestaje osoba kojima bi izražavali podršku - barem na području bivše zajedničke države. Zato su već počeli širiti svoje područje zanimanja i organiziraju podršku - diktatorima Afrike kao što je na primjer Moamer Gadafi.
Autorica: Žarka Radoja, Beograd
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas