Napadi na novinare u Srbiji: „Institucije vas neće štititi“

Poslednji izvještaj Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) pokazuje da jeindeks sigurnosti dodatno opao u 2023. godini, a u 2024. već je zabilježeno 50 novih napada. „Ako se ovim tempom nastavi, za dva mjeseca ćemo premašiti broj od 20-30 ozbiljnih prijetnji koje obično bilježimo na godišnjem nivou“, objašnjava NUNS-ov pravnik i istraživač Rade Đurić.

Osim statistike, mijenja se i model napada - individualni napadi postaju intenzivniji i organiziraniji. Tako je, primjera radi, montirani snimak govora novinara i predstavnika Nezavisnog društva novinara Dinka Gruhonjića, prvo pokrenuo komentare na društvenim mrežama, potom je emitiran na televiziji s nacionalnom frekvencijom, a u napade su se uključili i predstavnici vladajuće stranke, da bi situacija kulminirala zahtjevima studentskih predstavnika da Gruhonjić bude izbačen s fakulteta na kom je zaposlen i ispisivanjem grafita na ulazu u zgradu u kojoj živi.

Sve je počelo prije nekoliko dana kada se na društvenim mrežama pojavlao montirana snimka s prošlogodišnje tribine u okviru festivala „Rebedu" koji se održava u Dubrovniku, a na kojem je govorio i Gruhonjić. Snimka traje 59 sekundi i u njemu se nalaze ijsečene izjave koje je Gruhonjić izgovorio na tribini. Između ostalog, nalazi se i sljedeća izjava, koja je izazvala najviše pažnje: „Pa su mi čak izmislili ime Sabahudin. Iako ja imam jedno lijepo ime – Dinko, kao Dinko Šakić“ (Dinko Šakić je bio komandant ustaškog logora Jasenovac).

Nekažnjivost ohrabruje napade

Predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever smatra da su odgovorni za takvu situaciju politički autoriteti koji, umjesto da smiruju situaciju, dodatno raspiruju vatru, pa online-hajke, umesto uobičajena dva do tri dana, sada traju mnogo duže i ne zna se gdje im je kraj.

„Je li normalno živjeti na način da ti neko napiše da će te silovati ili zaklati? Je li normalno živjeti da ne znaš što te čeka kad ujutro izlaziš iz svog stana? Nije jedan novinar ili novinarka u egzilu iz Srbije. Nekoliko ljudi je, ili u egzilu, ili ide u egzil, ili je nedavno bio u egzilu, zbog prijetnji koji su prešle granicu i postale zaista ugrožavajuće za život tih ljudi i njihovih obitelji“, kaže Sever za DW.

S druge strane, brojni mehanizmi koje je država uspostavila poslednjih godina ne daju opipljive rezultate, pokazuju NUNS-ove analize. Ključni razlozi za to su mali broj javnih tužitelja i to što policija ne surađuje „Znam da policajac zapravo neće postupiti po nalogu, iako mu javni tužitelj kaže da postupa. Umjesto toga on zove svog pretpostavljenog koji mu kaže da postupi ili ne postupi po nalogu“, kaže Đurić.

Sve manjkavosti sustava pokazale su se na slučaju Dinka Gruhonjića, kaže Maja Sever, kome policija nije osigurala zaštitu, niti pokušala spriječiti počinitelje koji su dva puta ispisali grafit na ulazu u njegovu zgradu.

„Jasno je da nema političke volje koje će se spustiti na nivo izvršne vlasti da se ti ljudi zaštite. Taj slučaj koji pratimo ovih dana, upravo poručuje: Ne, niste sigurni, institucije neće stati iza vas i zaštititi vas. I naravno da će i kod drugih kolegica i kolega izazvati dodatnu nesigurnost, što u konačnici može samo štetiti građanima, jer tako nesigurni novinari ne mogu slobodno raditi“, dodaje Sever.

Novinari odustaju

A novinari na prijetnje već počinju sliježu ramenima. Rade Đurić kaže da i najuporniji novinari odustaju od prijavljivanja, zato što ne vide efekte. „Jedna kolegica mi je rekla da ona više ne želi prolaziti kroz taj proces viktimizacije. Jer, ako se i postigne neka osuđujuća presuda, to su uglavnom sporazumi o priznanju krivice. Ali, i kad se prizna nešto, oštećeni ne dobija informaciju da je ovaj stvarno priznao. I nitko novinara ne pita da li je kao oštećeni zadovoljan time što je počinitelj priznao“, dodaje Đurić.

Prema podacima tužiteljstva, 60 posto slučajeva napada na novinara koji su se desili od 2016. do 2024. je procesuirano. Predsjednik komisije za istraživanje ubojstva novinara Veran Matić kaže i da se broj presuda iz godine u godinu polako povećava.

„U prošloj godini, od 75 otvorenih slučajeva koje je evidentiralo tužiteljstvo, devet je presuda, dakle osuda na određene kazne. Ali, postoji veliki broj prijava koje se tretiraju kao riješene i kada tužiteljstvo odbaci prijavu. Međutim, imamo i drugi pozitivan trend, a to je da se smanjuje broj tih odbačaja“, kaže Matić za DW.

On objašnjava da je jedan od razloga za lošu statistiku i suženo tumačenje zakona prema kom se kao prijetnje tretiraju samo one direktne, a počinitelji su to naučili i koriste druge jezičke konstrukcije kako bi to izbjegli.

Pogledi opet uprti u EU

Država još jedino reagira na pritiske izvana. Posljednje slučajeve napada na novinare osudile su brojne međunarodne organizacije. Europska federacija novinara ponudila je i sastanak predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, predsjednici Skupštine Ani Brnabić i predstavnicima resornog ministarstva.

„Ono što bih ja mogla u razgovoru s političkim funkcionerima u Srbiji, je da zaista da ponudim nekakva konkretna europska iskustva, mehanizme zaštite, očekivanja. Ali – zasada ni pisma, ni razglednica. Nikakvog odgovora nema“, kaže Sever.

Pritisak bi mogao doći i od Europske unije koja je ovih dana usvojila poseban Europski zakon o slobodi medija. „Srbija, iako nije članica, takođe to mora da prepoznati i uvažiti kao znak. Nadam se da će Europa imati dovoljno snage da i zemlju koja je na putu ka EU prisili da taj svoj put prilagodi i usuglasi s regulativom koja je donešena na europskom nivou“, kaže Sever.

„Ali ono što pogotovo vi u Srbiji vrlo dobro znate – sam taj regulatorni okvir nije rješenje problema, ukoliko ne postoji prava politička volja da se on i provodi, te da se novinarstvo poštuje i štiti kao javno dobro koje služi građanima, a ne političarima, njihovim političkim interesima i takmičenjima, što, nažalost, sve više viđamo i kod vas u Srbiji, i kod nas u Hrvatskoj, i u drugim euvropskim zemljama“, zaključuje predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever.