Nasilje egipatske policije ostalo isto

Poznato je da egipatske sigurnosne službe nisu baš nježne prema protivnicima režima. Međutim, broj izvještaja o mučenjima, ponižavanjima i ostalim oblicima policijskog nasilja posljednjih je tjedana visok čak i za egipatske pojmove: način rada policijskog aparata očito se nije promijenio ni dvije godine nakon pada Mubarakovog režima. Isto tvrdi i Farida Makar, znanstvenica na Kairskom institutu za ljudska prava: „To znači da se u policijskim stanicama ljude i dalje muči, da se na prosvjednike i dalje prekomjerno primjenjuje sila te da je sve djelovanje i dalje određeno mentalitetom koji se jedino brine za sigurnost.“

Hamada Saber na vlastitoj je koži osjetio što to znači u praksi. Tijekom jednog prosvjeda protiv Mursija ispred predsjedničke palače policajci su ga brutalno pretukli. 48-godišnjem Hamadi prethodno su skinuli odjeću, a nakon premlaćivanja golog su ga vukli po prljavom asfaltu te ga zatim ubacili u policijski kombi. Cijeli događaj televizija je prenosila uživo. Međutim, Farida Makar kaže kako taj slučaj nije ništa neuobičajeno: „Svlačenje, premlaćivanje i odvlačenje iz jedne prostoriju u drugu u vrijeme Mubaraka bila je standardna procedura policijskih saslušanja.“

Utjerivanje straha do popuštanja

U slučaju Hamade Saber posebno je to što se zlostavljanje nije odvijalo u policijskoj stanici nego u javnosti, pred očima svih. Stvar je postala apsurdna kada je žrtva na televiziji pokušala opravdati postupanje policije prema samome sebi, čime je amnestirala policajce koji su je zlostavljali. Farida Makar stoga tvrdi kako je gotovo sigurno da su je vlasti prisilile ili podmitile da to izjavi. Tek nakon što je njegova obitelj na tome inzistirala, Hamada Saber priznao je da ga je policija zaista premlatila i ponizila. Vršenje pritiska na žrtve policijskog nasilja koje potkažu počinitelje u Egiptu je sve češće, kaže Makar: „Obično ti prijete da će tebe i tvoju djecu strpati u zatvor ili da će izmisliti nešto, recimo da su našli drogu u tvojem automobilu. Znaju kako ljudima utjerati strah i natjerati ih da popuste.“

No Hamada Saber nije izoliran slučaj. Prema jednom izvješću egipatskih aktivista za ljudska prava, samo je od 25. siječnja 2013. uhapšeno, premlaćeno i mučeno više od 200 prosvjednika. Navodi se kako su neki od njih čak bili maloljetni. Samovolji policajaca prepušteni su prije svega mladi ljudi iz siromašnih obitelji te oni bez roditelja. U osobito teške slučajeve ubraja se 14-godišnji Mahmud Adel koji boluje od raka kostiju i kojem je policija zabranila kemoterapiju dok je bio u pritvoru. Mahmud je pušten tek kada je slučaj dospio u medije.

U policijskoj izobrazbi nasilje je svakodnevica

26-godišnjeg Ibrahima policija je mučila prije godinu dana. On ima vlastitu teoriju zašto egipatska policija često krši ljudska prava. Uzroke, kaže Ibrahim, valja tražiti u izobrazbi policajaca. Tvrdi kako viši policijski službenici brutalno tuku i ponižavaju novake. Glavno pravilo je slijepa poslušnost prema nadređenima. Time nasilje postaje legitimna i svakodnevna stvar, smatra Ibrahim: „Dok sam bio u pritvoru, čovjek koji me mučio kao zvuk zvona na mobitelu imao je stihove iz Kurana. Nije osjećao da čini nešto loše. Za njih je to dio posla.“

Reforme egipatske policije, a time i ministarstva unutarnjih poslova stoga su od velike važnosti. U suštini je riječ o tome da policija treba štititi građane – dosad se smatrala prije svega čvrstom rukom predsjednika na vlasti. Za predsjednika Mursija ovo vrijedi samo djelomično. Jer, policija se već desetljećima bori protiv Muslimanskog bratstva, njegove stranke. Mnogi visokorangirani dužnosnici ministarstva unutarnjih poslova stoga su u sukobu s Mursijem.

Želi li Muslimansko bratstvo uopće reformirati policiju?

Međutim, čak i ako Muslimansko bratstvo uspije u potpunosti preuzeti kontrolu nad ministarstvom unutarnjih poslova, Farida Makar uvjerena je da njihova namjera nije reformirati policiju kako bi služila dobrobiti građana. Ono zbog čega ne vjeruje da Muslimansko bratstvo želi više demokracije jest Mursijeva dosadašnja politika: u studenom je ustavnim amandmanima ograničio slobode i sebi dodijelio diktatorsku moć, prijedlog novog zakona o javnom okupljanju predviđa smanjenje prava na prosvjede, a nacrt zakona o nevladinim organizacijama restriktivniji je nego za Mubarakove vladavine. „Imajući sve ovo u vidu, ne mogu reći: 'Da, ali možda će policiju reformirati tako da će štititi građane.'“

Farida Makar uvjerena je da Muslimansko bratstvo želi samo preuzeti kontrolu nad policijom i koristiti je za učvršćivanje vlastite moći.