Nasilje na ulicama - kad ljudi 'prolupaju'

Prizori kakvi se vide u medijima, jedva se mogu opravdati: pljačkaju se trgovine, udaraju starci i građani, pale se automobili i kuće, čak i djeca napadaju policajce. Možda se ne mogu opravdati, ali se možda mogu objasniti. Jer tamo se na ulicama pomiješalo svašta, od sve više kriminala pa do mladih koji su izgubili svaku nadu da će im ikada biti bolje. Na pitanje, da li je iznenađen prizorima nasilja u gradovima Velike Britanije, sociolog Michael Hartmann odgovara - ne:

"Ne, ne doista. Ne može se reći, kada će se takvo prigušeno nezadovoljstvo, koje se sakupljalo dugo vremena, iskazati na taj način. To se vidjelo i u predgrađima Pariza prošle godine: odjednom su mladi palili automobile. Najčešće je povod neki napad policajaca kakav oni misle da je tipičan za njihov položaj. To se dogodilo već u SAD kad su policajci tukli crnca koji je već ležao na zemlji, ili u Francuskoj gdje je netko bio ustrijeljen zato jer ga je policija proganjala jer su sumnjali da je ukrao auto. To su tipični scenariji nakon kojih se jednom - ne može se reći točno kad - događaju takvi nemiri."

"Ne. Da se sada to nije dogodilo, došlo bi do toga možda za pola godine. Trenutna tamošnja vlada Davida Camerona je odlučila najstrože mjere štednje na kakve se trenutno nije odlučila još niti jedna razvijena zemlja posljednjih mjeseci. To znači, prije svega za siromašni dio stanovništva, da su ukinute mnoge usluge, komunalne ili državne. Time se još zaoštrava problem nedostatka perspektive kakav vlada u mnogim četvrtima Londona. A kada je nedostatak nade tako velik da su mladi uvjereni kako nemaju baš nikakve šanse, što god da učinili, onda je dovoljna samo iskra pa da sve eksplodira."

"Ne, to se ne može općenito reći jer ima previše nacionalnih tradicija. Ima zemalja, kao što su Sjedinjene Države, ali i Velika Britanija, gdje se tradicionalno poštuje velika razlika između bogatih i siromašnih. S druge strane, postoje i različite kulture prosvjeda. Ima tih spontanih pobuna u getima - tamo gdje geta postoje, dakle u SAD, Velikoj Britaniji ili Francuskoj. U Njemačkoj još nema geta takve vrste, baš kao niti u Skandinaviji. Moraju se stvoriti određene pretpostavke da bi došlo do takvih nemira kakve sad vidimo u Londonu ili Birminghamu."

"Ne mogu reći, da li ih potiče. Može biti da prevlast policajaca bude tako velika da nemiri prestanu. Ali to sigurno nije nikakvo dugoročno rješenje. U Velikoj Britaniji ili u Sjedinjenim Američkim Državama je, uz sve veću i već ogromnu razliku između bogatih i siromašnih, paralelno narastao i kriminal. Ali u Americi su troškovi borbe protiv kriminala već tako visoki da su čak i republikanski političari već prestali zagovarati načelo 'Law and Order'. Više ne govore, svatko tko bude osuđen tri puta, svakako ide u zatvor na dugo vrijeme. To je jednostavno postalo previše skupo. Utoliko će veći broj policajaca na ulicama, na kratki rok, možda nešto postići, ali to je kao da stavite poklopac na lonac u kojem kuha voda: jednom će pritisak toliko narasti da će poklopac odletjeti."

"Spriječiti ih se može samo ako se doista uklone razlozi. U slučaju Velike Britanije bi to značilo da se tamo moraju ozbiljno pozabaviti s problemom sve veće razlike između bogatih i siromašnih. Ali ovog trenutka se događa upravo suprotno od toga: među javnim službama se događa neviđena sječa.

Samo na sveučilištima je ukinuto 80% sredstava za nastavu u proteklih četiri godine. Ukidaju se usluge socijalne skrbi i radna mjesta u komunama. Dešava se upravo suprotno od onoga što bi se moralo događati. Moraju se poništiti ti rezovi u komunalnoj djelatnosti i reći; vidimo da mladi trebaju perspektivu. Ne možemo im zatvarati omladinske centre i otpuštati socijalne radnike. Ne možemo uzimati novac od škola, moramo ponuditi dovoljno mjesta za obrazovanje. To bi imalo učinak na mlade - u kojoj mjeri, to trenutno ne mogu reći. Ali se samo pouzdavati na policiju, to će u svakom slučaju potrajati samo kratko vrijeme."