Nekoć vojnik, danas džihadist

Među borcima terorističke organizacije Islamske države (IS) njegovo lice se ubraja među najpoznatija: Omar al Šišani na fotografijama i video snimkama upada u oči svojom crvenom bradom. Ovaj 28-godišnjak se u međuvremenu ubraja u vodeće krugove IS-a. SAD ga je zbog toga u rujnu stavio na popis međunarodnih terorista.

Omar al Šišani znači Omar, Čečen. Ipak Tarhan Batirašvili, kako glasi njegovo pravo ime, ne potječe iz Čečenije. On je odrastao u susjednoj južnokavkaskoj republici Gruziji. Ali on je prisno povezan s Čečenima i njihovom sudbinom. Jer selo u kojem je on rođen nalazi se u dolini Pankisi koja ne samo da graniči s Čečenijom, već tamo živi i narod srodan Čečenima – Kisti.

Obučeni u gruzijskoj vojsci

Vojno obrazovanje Batirašvili je dobio u gruzijskoj vojsci u kojoj je služio od 2007. do 2010. godine. To potvrđuje Irakli Alasania, koji je od 2012. godine do prije nekoliko dana bio gruzijski ministar obrane. 2010. godine je Batirašvili otpušten iz vojske zbog tuberkuloze. Tako je ostao bez posla. Nekoliko mjeseci kasnije je zbog ilegalnog posjedovanja oružja osuđen na zatvorsku kaznu. U zatvoru je postao radikalan i nakon puštanja na slobodu je 2012. godine otišao u Siriju.

Batirašvilijev put pokazuje kakvi životni uvjeti mogu motivirati mlade muškarce da krenu u džihad i koje posljedice to može imati i za države poput Njemačke. Izvještaji o njegovim borbenim uspjesima od njega prave idola za mlade ljude širom svijeta. Prije nego što se Batirašvili zakleo na vjernost Islamskoj državi, on je zapovijedao jednom skupinom boraca s Kakvaza. Ova skupina je privlačila Europljane, među njima i Nijemce, piše islamolog Guido Steinberg u svojoj knjizi „Njemački borci u Al Kaidi. Globalizacija islamističkog terora“ koja je nedavno izašla iz tiska.

Uzor borci iz čečenskih ratova

Steinberg kaže da su drugi njemački džihadisti također trenirani među čečenskim skupinama prije nego što su se priključili terorističkoj miliciji Islamska država. Među njih se ubraja i u međuvremenu čuveni bivši reper Deso Dogg, alias Denis Cuspert. On je prema Steinbergovim navodima očito obučen u Vojnicima Sirije. Vođa te skupine bio je Muslim Abu Walid alias Muslim Margošvili. On, kao i Batirašvili, potječe iz gruzijske doline Pankisi, sudjelovao je u drugom Čečenskom ratu i zbog toga je cijenjen među džihadistima.

Steinberg objašnjava kako su oba rata u Čečeniji, između 1994. i 2009. godine, imala poseban utjecaj na mladiće u Njemačkoj koji su skloni džihadu. Čak su se i članovi tzv. skupine iz Sauerlanda (pripadnici Islamske unije džihada, uhićeni 2007. u jednoj vikendici u njemačkom Sauerlandu) željeli boriti na strani Čečena protiv ruske državne vlasti. I atentator od 11. rujna 2001. Mohamed Atta je, kako kaže Steinberg, bio oduševljen borbom u čečenskim ratovima. Onaj tko je sudjelovao u čečenskim ratovima do danas važi kao netko tko je posebno iskusan u borbama.

Traumatizirani ratnici

U samoj Čečeniji ljudi su teško mogli preraditi svoja traumatska iskustva iz rata. Brojni muškarci više nisu pronašli put za povratak u mirnu svakodnevicu. Tomu nije razlog samo čečenska kultura, već i autoritarna vladavina predsjednika Ramzana Kadirova, objašnjava jedna stručnjakinja za pitanje Kavkaza. Vlast Kadirova je ovisila o podršci Moskve. On je stoga očito dozvolio tumačenje povijesti po kojem su Čečeni sami snosili odgovornost za rat s Rusima.

Brojni Čečeni su posljednjih godina otišli u europsku dijasporu ili pak u Tursku odakle su brojni muškarci otišli upravo u rat u Siriju. Kadirov je ipak opovrgao da se muškarci iz Čečenije u Siriji bore na strani predsjednika Bašara al-Asada. Jer u rijetke Asadove saveznike se ubraja upravo ruski predsjednik Vladimir Putin.

Kadirov tvrdi da se borci poput Omara al Šišanija odnosno Tarhana Batirašvilija samo predstavljaju kao Čečeni. I dok se neki borci neopravdano kite imenom "Čečen", Batirašvili to u određenom smislu može za sebe reći. Jer njegova domovina, u gruzijskoj dolini Pankisi, bila je teško pogođena čečenskim ratovima. Tada je više od 7.000 ljudi pobjeglo iz Čečenije u Gruziju, a među njima i radikalni borci.

Iako su ovi borci 2002. godine bili protjerani iz doline Pankisi, nepovjerenje je ostalo. Na narod Kista se gleda kao na sigurnosni rizik i shodno tome se prema njima i odnosi. Muslimani su slabo integrirani u politički život, stanje u kojem žive, u socijalnom smislu, je često još gore od stanja u kojem se nalaze druge skupine stanovništva u Gruziji. Doduše vlada u Tbilisiju nastoji od 2002. godine više se angažirati na poboljšanju stanja u kojem se nalaze vojni veterani i poboljšanju uvjeta u kojima se nalaze zatvori. Ali tamo gdje mladi ljudi ne vide perspektivu, džihadističke ideje nailaze na plodno tlo. I to ne samo u Gruziji.