Online extremism
25. srpnja 2011
Utjecaj radikalne desnice na internetu ne smije se podcijeniti, upozoravaju Savezna agencija za političko obrazovanje (bpb) i organizacija za zaštitu mladih "Jugendschutz.neta". Thomas Krüger, predsjednik bpb-a, navodi kako je porast popularnosti Facebooka, Twittera i Youtubea uvelike ugrozio sigurnosti mladih koji toga često nisu ni svjesni. Također je upozorio da korisnici uglavnom prelaze s klasičnih web portala na Web 2.0, te su na taj način još izloženiji utjecaju desničarske propagande. Naime, Web 2.0 pruža velike mogućnosti u kreiranju sadržaja, pa tako pokriva nove oblike razmjene informacija, video sadržaja, društvene mreže i blogove. Zbog sve intenzivnijeg korištenja tog novog sustava raste i zabrinutost udruga za zaštitu mladih koje imaju osjećaj da polako gube pregled nad sadržajima u internetu. Indikativan je sljedeći podatak: u cijelome svijetu svake se minute više od 35 sati video snimki prosljeđuje na internet.
Njemačka broji oko 19 milijuna korisnika Facebooka od kojih su mnogi odrasli s internetom. Ovo dodatno otežava osvješćivanje mladih kada se radi o opasnostima koje se kriju iza modernih medija. Djeca odrasla u "online svijetu" tradicionalno izbjegavaju "starije" medije, koji bi im mogli ukazati na sve mane i opasnosti rapidne digitalizacije.
Najisplativija je igra na osjećaje
Desni ekstremisti koriste Web 2.0 kako bi pridobili i eventualno stvorili nove istomišljenike. "Igranje na osjećaje kod mladih ljudi ispostavilo se kao najučinkovitija strategija", rekao je Stefan Glaser iz Jugendschutz.neta te nadodao kako su glazba i video glavni aduti radikalne desnice. Trenutno je u opticaju video koji pokazuje mlade s bakljama, lica prekrivenih bijelim maskama, kako marširaju praznim ulicama. Uz izuzetno dramatičnu glazbenu pratnju, neonacisti kroz taj video upozoravaju na "izumiranje" nacije.
Ovakvi video zapisi ciljano manipuliraju potrebe mladih za komunikacijom i njihovu otvorenost prema ekspresivnim porukama. Glaser smatra da je Web 2.0 idealan za mobilizaciju velikog broja ljudi.
Sizifove muke
Po njemačkom zakonu pružatelji internet usluga, takozvani provideri, samo su indirektno odgovorni za sadržaje koje njihovi korisnici stavljaju na internet. Ako se korisnika prijavi, sve što on mora učiniti je izbrisati rasističke komentare, što nadgleda "Jugendsschutz.net". "Suradnja s providerima se do sada pokazala uspješnom, no uočavanje svih rasističkih komentara i zatim njihovo uklanjanje nije lak posao", objasnio je Glaser.
Sloboda izražavanja je na internetu ipak najvažnija. Samo 15 posto slučajeva istraživanih zbog neprikladnih materijala bili su proglašeni ilegalnim. Problem je što se većina uklonjenih rasističkih videa odmah zamjenjuje njima sličnima. Također je izuzetno teško pristupiti internet sadržaju koji dolazi iz drugih zemalja, kao primjerice iz SAD-a, gdje je sloboda izražavanja mišljenja veća nego u Njemačkoj.
Europska suradnja
2002. godine, dijelom i zaslugom "Jugandschutz.neta", formirana je Međunarodna mreža za suzbijanje netrpeljivosti preko interneta (INACH). Kolege iz različitih zemalja okupljaju se redovito da bi razvili strategije i surađivali u rješavanju konkretnih slučajeva, primjerice ako treba izbrisati video s ukrajinskog servera.
Njemački aktivisti također se nadaju da će se osviještenost o granicama internet komunikacije proširiti i izvan Europe. Žalbe se mogu uputiti providerima sa zahtjevima da promjene uvjete poslovanja i da jasno odrede pravila i sankcije protiv eventualnih prekršitelja.
Nedostak jasnih pravila
Uvođenjem softwareskog filtera stvari bi se značajno poboljšale. Jedan ovakav filter bi mogao preventivno djelovati na ponovno pojavljivanje prethodno obrisanog sadržaja. No ono što nedostaje je volja da se krene u ovakve investicije.
Uz već tradicionalno podučavanje o rizicima korištenja interneta Krüger ukazuje na i važnost prevencije zloupotrebe interneta kao sredstva komunikacije. Njemačka stoji pred teškim zadatkom - treba jasno definirati pravila korištenja interneta. Na posljetku, Ustav bi se također trebao odnositi i na ovu vrstu komunikacije.
Autor: Kay-Alexander Scholz/ Lea Talijančić
Odg. ured: Andrea Jung-Grimm