Nepoznati praznik Juneteenth

Jedan od najvećih praznika u SAD je 4. srpnja. Na taj državni praznik mnogi imaju slobodan dan, obitelji i prijatelji se okupljaju, roštilja se, a uvečer svi gledaju vatromet, kojim i svako malo mjesto proslavlja neovisnost od britanskih kolonijalista.

Ali na koga se odnosila ta neovisnost od stranog gospodara koja je proglašena 4. srpnja 1776. godine potpisivanjem Deklaracije neovisnosti (Declaration of Independence) i koja se od tada slavi svake godine? Frederick Douglass, koji je i sam bio rob, a kasnije pisac i aktivist za borbu protiv ropstva, o tome je govorio 1852. godine: „Ovaj 4. srpnja je vaš, ne moj", rekao je Douglass u saveznoj državi New York. Sloboda i neovisnost se nisu odnosili na crne robove.

Oni su morali čekati do 1865. godine, barem kada je riječ o Teksasu. Službeno je ropstvo bilo ukinuto dvije i pol godine ranije. Predsjednik Abraham Lincoln je 1. siječnja 1863. sve robove proglasio slobodnima. Samo u Teksasu gotovo da nije bilo vojnika koji bi proveli primjenu novog zakona.

Ali 19. lipnja 1865. godine vojska sjevernih država ulazi u Teksas, donosi radosnu vijest i provodi zakon – i pored otpora robovlasnika. Otada Afroamerikanci kao dan oslobođenja slave 19. lipnja – Juneteenth, na engleskom kombinacija mjeseca lipnja i broja devetnaest (June/Nineteenth). Niste za to do sada čuli? Nisu ni mnogi američki bijelci.

Juneteenth– važan dio povijesti SAD-a

Koliko je onih koji znaju za taj praznik i njegovo značenje, ovisi od toga gdje se u Americi nalazite. „Već petnaest godina živim u Marylandu", kaže Melvin Edwards, glasnogovornik okruga Anne Arundel u blizini Baltimora. „Ovdje nema mnogo ljudi koji znaju za Juneteenth, u svakom slučaju ne mnogo bijelaca." Edwardsovi preci bili su robovi u Teksasu, gdje je i on odrastao. „Juneteenth je praznik u Teksasu, o njemu tamo zna više ljudi."

To što je Dan oslobođenja posljednjih robova u odnosu na Dan neovisnosti toliko nepoznat, lako je objasniti, kaže za DW Edwards. „O njemu se ne uči u školama". Čak i u veljači – „mjesecu povijesti crnaca" (Black History Month), kada učenici svih razreda u zemlji više uče o povijesti i tradiciji crnaca, Juneteenth nema značajnu ulogu.

Onaj tko u školi ništa o tom prazniku ne čuje i koji odrasta uglavnom u bjelačkom okruženju, ne može mnogo saznati o „crnačkom Danu neovisnosti", kako još zovu Juneteenth. Pritom je za sve učenike važno da shvate značaj 19. lipnja 1865. godine – to je važan dio povijesti SAD-a, smatra Edwards. „"Ne želim da to samo bude ograničeno na crnačku zajednicu", kaže i dodaje: „Svi smo mi dio SAD-a, dakle svi bismo morali znati tu povijest."

Ponosni na korijene

Nacionalni muzej afroameričke povijesti i kulture (NMAAHC) u Washingtonu na svojih osam katova podsjeća na povijest Afroamerikanaca. Iako je zbog korona-pandemije muzej trenutno zatvoren, svi zainteresirani za Juneteenth mogu na internetskoj stranici muzeja pogledati prezentacije o povijesti tog praznika ili da sudjeluju u online-radionicama posvećenim istraživanju obitelji i porijekla.

Joanne Hyppolite  je kustosica muzeja NMAAHC i  stručnjakinja za kulturnu povijesti. „U Teksasu se Juneteenth već godinu dana nakon oslobođenja posljednjih robova slavio kao praznik", kaže Hyppolite za DW. To što su se bivši robovi iz južnih država po ukidanju ropstva počeli seliti u velike gradove na sjeveru i zapadu zemlje, imalo je velikog utjecaja na to kako i gdje se taj praznik obilježavao u ostalim dijelovima zemlje.

Prošlo je blizu stotinu godina dok se Juneteenth u crnačkoj zajednici nije etablirao kao praznik. „Nakon pokreta za građanska prava i pokreta „Black Power", šezdesetih i sedamdesetih godina, Afroamerikanci su počeli slaviti svoju povijesti i ponosno gledati na svoje korijene. Juneteenth je bio dobra prilika za to", kaže Hyppolite. Od sedamdesetih godina 19. lipanj je za crnce postao važan dan u kalendaru.

Danas se Juneteenth obilježava specijalnim misama ili uz roštilj, u krugu obitelji ili s čitavim susjedstvom. Pritom je crvena boja vrlo važna, ali Hyppolite ne zna objasniti zašto. Na taj dan mnogi nose crvenu odjeću, servira se crvena hrana, poput soka od jagoda ili čuvena, crvena američka torta Red Velvet Cake.

„Ne radi se o tome što misle bijelci"

Ali dio Juneteentha su već godinama i prosvjedi protiv rasizma i policijskog nasilja. Melvin Foote je predsjednik političke organizacije „Constituency for Africa", iz Washingtona, koja američkim građanima i političarima nastoji približiti teme vezane uz afrički kontinent. Prema mišljenju Foota, Juneteenth je „Dan refleksije", dan kada bi ljudi trebali razmisliti koliko daleko je zemlja otišla otkako su robovi oslobođeni, ali i o tome što se još mora promijeniti.

Ove godine postoji dodatni razlog za razmišljanje, ne samo zbog policijskog nasilja koje je dovelo do smrti Georga Floyda i protestnog pokreta Black Lives Matter širom zemlje. Naime, aktualna korona-pandemija pokazala je koliko su velike nejednakosti u američkom zdravstvenom sustavu. Nesenzibilan je bio i plan predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, da na Juneteenth održi svoj prvi veliki predizborni skup nakon korona „lockdowna", i to u Tulsi, gradu u kojem je 1921. godine izvršen jedan od najgorih pokolja nad crncima u povijesti SAD-a. Takvom odlukom mnogi su bili zgroženi, pa je Trump skup pomaknuo na dan kasnije. Sve to je izazvalo „veću pažnju" za pojam Juneteenth, kaže Foote.

Pozitivno je to da je sve više ljudi upoznato sa značajem tog praznika, ali na Juneteenth bi se crnačka zajednica trebala prije svega okrenuti sebi. „Ne radi se toliko o tome što misle bijelci, već o tome što mi mislimo", kaže Foote za DW. „Što mi o sebi mislimo, što mislimo o našoj djeci, o našoj zajednici. Ovogodišnji Juneteenth će biti u znaku potrebe da ustanemo."