Ratingagenturen

Portugalu i Rumunjskoj je jedna stvar zajednička: obje države su članice Europske unije, jedna na zapadnom, druga na istočnom rubu. Obje zemlje trenutno muku muče s gospodarskim problemima, obje od propasti spašavaju izvanredni krediti Međunarodnog monetarnog fonda i Europske unije. No što to sve skupa ima veze s tri velike američke rejting agencije koje su se ovih dana iznova našle na udaru kritika?

Odgovor leži u činjenici da je jedna od tih agencija drastično smanjila kreditnu sposobnost Portugala dok je istodobno povećala bonitet Rumunjske. Prvi slučaj je izazvao žestoke reakcije politike, drugi ne. To je možda zbog toga jer je Vlada u Bukureštu dio svojih obveza za poboljšanje gospodarske situacije obavila kako treba. Unutarnje zaduženje Rumunjske iznosi 30 posto dok je ono u Portugalu s 93 posto drastično više.

Licemjerni argumenti

Zadaća rejting agencija je procjena boniteta, prije svega poduzeća, ali i država. Jer i države posuđuju novac na tržištu kapitala kako bi podmirile svoje troškove. I onaj tko posuđuje novac naravno želi znati u kakvom je stanju onaj komu novac odlazi. Portugal trenutno jedino uz ogromne napore dolazi do novca na financijskom tržištu. Grčkoj to trenutno uopće ne uspijeva. Procjene rejting ili bonitetskih agencija su tražene pa se tako čak i Europska središnja banka (ESB) već nekoliko godina oslanja na usluge institucija poput Standard & Poors, Moody´s ili Fitch. No unatoč tomu se čak i šef ESB-a Jean-Claude Trichet u posljednje vrijeme priključio zboru onih koji kritiziraju agencije što predstavlja vrhunac licemjerja. Emocijama nabijeni pozivi europskih političara za razbijanjem monopola američkih rejting agencija zapravo jedino služe odvraćanju pažnje od vlastitih pogrešaka.

Jer ogromni dugovi pojedinih zemlja članica Europske unije nisu plod procjena rejting agencija. Od samog početka manjkava struktura europske monetarne unije nije plod financijskih krugova na Manhattanu. Graditi zajedničku Europu na temeljima zajedničke valute jednostavno nije dovoljno. Oprezni kritičari su pravovremeno upozoravali na to da nije mudro zemlje s različitom gospodarskom moći bacati u isti monetarni lonac. Sada su napetosti u ovoj uniji toliko velike da prijeti pucanje svih veza. U ovakvoj situaciji je vrlo zahvalno pronaći žrtvenog jarca koji se pojavio u obliku rejting agencija.

SAD nije privilegiran zbog "domaćeg terena"

Doduše i djelatnici Standard & Poors i društva su dosad mnogo puta griješili. Mnogi od njih su visokorizične papire umatali u uljepšanu omotnicu i time zarađivali milijarde dok je u isto vrijeme financijski tsunami vrijedan bilijune pokosio financijsko tržište. "Rejting agencije nisu upozorile na nadolazeću katastrofu", glasi najjači argument na štetu bonitetskih kuća. No one danas na vrijeme upozoravaju na problematične slučajeve u Europi. No ni to politici nije dovoljno. Rješenje: nova rejting agencija, no ovaj put sa sjedištem u Europi.

No upitan je smisao ovakvih zahvtjeva. Hoće li jedna europska rejting agencija jednog europskog dužnika povoljnije procijeniti samo zato što je iz Europe? Trenutna situacija u SAD-u pokazuje suprotno. U sjeni prijetećeg bankrota Washingtona zbog ogromnog unutarnjeg zaduženja, agencije su zaprijetile mogućim smanjenjem boniteta SAD-a. U slučaju da Washington do 4. kolovoza ne uspije isplatiti državne obveznice u visini od 30 milijardi dolara, prijeti sniženje rejtinga istih na najniži stupanj. Unatoč tomu niti jednom američkom političaru nije palo na pamet kritizirati agencije. Europskim političarima bi to trebalo poslužiti kao primjer.

Autor: Henrik Böhme (N. Kreizer)
Odg. ur.: D. Dragojević