Neuspjela pjesma Güntera Grassa

Günter Grass je svima koji upozoravaju na mogući izraelski napad na Iran učinio medvjeđu uslugu, jer će oni sada morati preuzeti suodgovornost zbog njegove retorike. Svojom pjesmom Grass je u toj mjeri promašio cilj da se čovjek može samo čuditi. Naravno, izraelska vlada ne planira nikakav preventivni atomski napad na Iran, kako on daje naslutiti u svojim strofama, niti potajno razvija fantazije o uništenju islamske republike, koja, sa svoja strane, židovskoj državi poriče pravo postojanja.

Vrlo čudni stil pjesme pokazuje koliko je pjesnik sputan kad kaže da ime države, koja na Bliskom istoku već raspolaže atomskim oružjem, ne smije izgovoriti – da bi nekoliko redaka dalje to ipak učinio. To što on tako važnu političku diskusiju o mogućem izraelskom napadu na Iran i njegovim nepredvidivim posljedicama miješa sa svojim vlastitim sputanim odnosom prema Izraelu, neugodno je i neprimjereno. A to što Grass sebe vidi u ulozi mučenika, koji pod prijetnjom optužbi za antisemitizam hrabro izgovara neugodne istine, to je patetično.

Važna rasprava

Tema o kojoj je riječ je važna, a rasprava o njoj je nužna. Izraelski zračni napad na iranska nuklearna postrojenja mogao bi imati nepredvidive posljedice za cijelu regiju, a Bliski istok uvući u takvu eskalaciju koju ni sam Izrael ne bi mogao izbjeći. Izraelski ministar obrane Ehud Barak, jedan od glavnih zagovornika planova o napadu, i sam je priznao da bi u Izraelu bilo na stotine mrtvih u slučaju iranskog raketnog protunapada.

Nije slučajno da već tjednima i mjesecima vodeći stručnjaci izraelske tajne službe, intelektualci i novinari upozoravaju na moguće posljedice jednostrane akcije izraelske vlade protiv Teherana. Većina izraelskog stanovništva već od kasne jeseni, otkako se u izraelskim novinama krajnje ozbiljno vodi rasprava o mogućem sukobu s Iranom, živi u gotovo paničnom strahu od ratnih planova dvojca Netanjahu-Barak. Nedavno je jedan izraelski bračni par pokrenuo internetsku kampanju u kojoj se izravno obraća iranskom narodu i distancira se od ratne retorike vlade u Jeruzalemu.

Pitanja koja se moraju postaviti

U takvoj raspravi treba razmotriti i izraelsko atomsko naoružavanje. Jer, zašto bi Izrael bio jedina zemlja na Bliskom istoku pošteđena kritičnih pitanja? I zašto Jeruzalem misli da on ima pravo na nešto što svojim susjedima potpuno niječe kao po sebi razumljivo?

Bez sumnje i u Njemačkoj se mora diskutirati o tome što bi mogući izraelski napad značio za Saveznu Republiku. Jer, savezna kancelarka Angela Merkel je odgovornost Berlina za sigurnost Izraela proglasila njemačkim državnim prioritetom. Treba li Njemačka podržati mogući rat protiv Irana ili bi bolje bilo odvraćati Izrael od takvog ratnog pohoda? I je li ispravno to što savezna vlada krši zakon o kontroli izvoza oružja i Izraelu isporučuje podmornice koje mogu biti opremljene atomskim bojevim glavama?

Sve su to pitanja koja se mogu i moraju postaviti. Možda je upravo to zasluga Güntera Grassa da je svojom neuspjelom pjesmom pokrenuo takvu raspravu. Nažalost, za strahovati je da će zgražanje nad njegovom intervencijom onemogućiti bilo kakvu objektivnu raspravu.

Autor: Bettina Marx
Odg. urednik: Anto Janković