Nečasna igra oko Haririja

Pitanje o kojem se trenutno najviše raspravlja na Bliskom istoku glasi: zašto je libanonski premijer Saad Hariri prije tri tjedna, nakon dramatičnog „bijega", potpuno neočekivano – i upravo iz Saudijske Arabije – najavio svoje povlačenje? Je li to sam odlučio zbog brige za svoju zemlju ili iz straha od atentata, koji je tajanstveno spomenuo? Ili su ga na povlačenje prisilili njegovi saudijski „prijatelji", kako bi širili kaos u Libanonu i ograničili utjecaj šijitske milicije Hezbolah, koju financira Iran?

Što znači povlačenje Haririja?

Može biti da se istina nikada neće saznati, ali mnogo toga govori u prilog tome da je iza kulisa uspješno izvršen diplomatski pritisak na Saudijsku Arabiju i druge aktere. Zemlje poput Egipta i bivše kolonijalne sile Francuske očigledno su se uspješno umiješale kao posrednice, dok je njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel razljutio Saudijce javnim optužbama.

Hariri je sada ponovo u zemlji, ali situacija i dalje ostaje nejasna. Najprije je rekao da je ostavku stavio na led i da želi pričekati daljnje konzultacije. Nešto kasnije je svojim simpatizerima poručio: „Ostajem s vama!" Nije međutim objasnio ostaje li samo u zemlji ili želi ostati i na funkciji. Ni što o tome kaže Saudijska Arabija i hoće li biti postavljeni određeni uvjeti.

Haririjev povratak u Bejrut ipak je dobra vijest. Također treba pozdraviti što se Cipar, kao još jedna zemlja EU-a, trudi da posreduje. Treba se nadati da će tako završiti nečasna igra s Haririjem, jer se u svjetskoj javnosti stječe dojam da se Libanonom upravlja izvana, kao i da postoji opasnost od vojne eskalacije, ukoliko sve strane ne budu krajnje disciplinirane. Sukob još uvijek nije riješen. I on se ne može riješiti samo u Libanonu.

Iran i Saudijska Arabija odlučujuće snage

Šijitski Iran i njegov saveznik Hezbolah teže širenju moći u Libanonu i regiji – to se najbolje može vidjeti u Siriji, gdje zajedno s Rusijom doprinose vojnoj pobjedi režima Bašara al Asada protiv većinski sunitskih pobunjenika. Vodeća sunitska sila, Saudijska Arabija, to vidi kao prijetnju i svom silom nastoji spriječiti daljnje širenje iranskog i šijitskog utjecaja u regiji. Saudijsko kraljevstvo pritom vodi mladi prijestolonasljednik, za kojega je njemačka tajna služba BND još krajem 2015. godine u jednom izvještaju istaknula da je u vanjskopolitičkom smislu „sklon impulzivnosti i avanturi". Tu ocjenu potvrđuje brutalan i neuspješan rat koji Mohamed bin Salman vodi u Jemenu.

Sukob neće biti riješen ukoliko za pregovarački stol ne budu sjeli glavni akteri: Saudijska Arabija i Iran. Kao što su sunit Hariri i šijitski Hezbolah to godinama činili u zajedničkom kabinetu, prije početka aktualne krize. Libanon je u srijedu (22.11.) proslavio povratak Haririja i 74. godišnjicu nacionalne neovisnosti – ali još uvijek je igračka u rukama stranih sila.