Ništa ne pomaže protiv privatizacije

Odsijecanje dijelova tijela i ozbiljni štrajkovi glađu su zrcalo desetogodišnje privatizacije u Srbiji. Prosvjedi u pojedinim tvrtkama su tako postali način pritiska na vladu koja pak pere ruke i poziva radnike da se obrate svojim novim vlasnicima.

Eskalacija socijalnog nezadovoljstva je tek logična posljedica privatizacije koja je provedena kao idealni prostor za sustavnu korupciju, smatra Verica Barać, predsjednica Saveta za borbu protiv korupcije: "Ja mislim da se ovdje pod maskom privatizacije kupovalo nekretnine kako bi se oprao novac i da se kasnije proda. Oni koji su to kupovali za minimalne iznose samo čekaju da to prodaju. Ono što je najopasnije jest da dođe do ozbiljnih socijalnih nemira koji će uništiti i ono malo što je bilo dobro."

Kad je novac ubran, više nitko ne pita

Jelica Putniković, urednik internet-izdanja "Balkan magazina" ne misli kako je čitav sustav privatizacije bio loš, koliko su to bili ljudi koji su je provodili: "Nije se više pitalo, kad je tvrtka bila prodana, što je sa njom, da li vlasnik ispunjava uvjete i da se, po potrebi i raskine ugovor o privatizaciji."

Agencija za privatizaciju smatra kako radnici previše očekuju od novih vlasnika jer i oni, za vrijeme krize, imaju problem sa prodajom robe i usluga. Jelica Putniković to vidi kao loš izgovor: "To je otprilike kao da kupite kilogram mesa ali u vrećici je samo desetak deka. Vratite se, a prodavač kaže da nije on kriv, nego da vaga nije u redu. Ta vaga je bila Agencija za privatizaciju, i ti ljudi bi doista morali odgovarati jer nisu radili svoj posao. Utoliko više što su se doveli do statusa po kojem su nedodirljivi, da imaju astronomske plaće i da ih u Agenciji ima golem broj."

Verica Barać također ima slikovitu metaforu o opravdanjima Agencije za privatizaciju: "Meni Agencija za privatizaciju izgleda kao kad vam majstori sagrade kuću, ali kad se ona odmah sruši, oni kažu; 'pa puhao je vjetar'".

Autor: Ivica Petrović (aš)