Nikola Pilić - 'Prus sa Balkana'

Nikoli Piliću epiteta ne manjka. Hrvatski teniski as koji je i kao igrač i kao trener postigao i još postiže ogromne uspjehe, u Njemačkoj je, zemlji u kojoj živi već 30 godina, opći pojam. Zadnjih su ga se mjeseci opet sjetile hrvatske novine, kad se zahuktavala atmosfera uoči četvrtfinalnog susreta Davis Cup reprezentacija Hrvatske i Srbije. Razlog - Pilić radi kao savjetnik za Srbe.

Kao tenisač Nikola Pilić je u svojoj karijeri osvojio tri ATP turnira u singlu i šest u dublu. Na popisu svojih uspjeha ima i jedan osvojeni Grand-Slam-Turnir. Bilo je to 1970. kad je zajedno s Francuzom Pierreom Barthesom osvojio US Open. Najveći uspjeh u pojedinačnoj igri bio je ulazak u finale Roland Garrosa 1973. kojeg je izgubio od velike rumunjske zvijezde Iliea Nastasea.

Kad pišu o njemu, njemački mediji ističu da je ovaj izuzetni hrvatski profesionalac bio odigrao važnu ulogu u karijeri Gorana Ivaniševića. Jer trenirao je “divljeg” Gorana, koji je jedno vrijeme i živio u njegovoj kući u Münchenu, baš kao i njemačke mlade igrače i kasnije wimbledonske pobjednike Borisa Beckera ili Michaela Sticha ili trenutačno jednog od najboljih igrača svijeta Srbina Novaka Đokovića.

Pilić je rođen u Splitu 1939. i relativno se kasno počeo baviti tenisom. S trinaest godina kad je svoj bicikl zamijenio za jedan rabljeni reket. Tata Pilić nije bio oduševljen. Nikola je završio Srednju brodarsku školu, htio u Zagrebu studirati pravo. Nije se uspio upisati, pa je otišao u Novi Sad. Tamo je upoznao buduću suprugu Miu Adamović, tada glumicu Ateljea 212. A od planirane odvjetničke karijere nije bilo ništa. Pobijedio je tenis.

Zgodna osmorica

Kao uspješan igrač, bio je jedan od prvih osam profesionalnih igrača tenisa na svijetu (tzv. „zgodna osmorica“). Jedan je od utemeljitelja ATP-a (Udruge teniskih profesionalaca), koja je ustanovljena 1972. kako bi se lakše rješavali problemi u muškom tenisu, a igrači mogli uživati veću neovisnost od državnih teniskih saveza. Po uzoru na ATP, poslije je osnovan i WTP (Ženska teniska udruga). Nikola Pilić je bio i razlog legendarnog Wimbeldonskog bojkota 1973, kad mu je tadašnji Jugoslavenski teniski savez, zbog Pilićeva navodnog odbijanja nastupa u Davis Cupu, zabranio nastupati u Wimbledonu. Gotovo svi poznati tenisači tada su bojkotirali ovaj turnir (79), nakon što je odbijen njihov zahtjev da se Pilića ipak pozove u Wimbledon.

U Njemačkoj je Niki Pilic, kako ga u ovoj zemlji svi zovu, petnaest godina vodio njemačku Davis Cup reprezentaciju, te je tri puta odveo do pobjede - 1988, 1989, i 1993. godine. Od 2000. vodio je hrvatsku reprezentaciju. Izvukao ju je iz 3. lige Davis Cupa u Svjetsku skupinu a onda u prosincu 2005. u Bratislavi postigao nemoguće: protiv reperezentacije Slovačke s njom pobijedio u finalu. Sam o ovom uspjehu s hrvatskom reprezentacijom kaže da je to bio Mount Everest njegove karijere. „Više ne može“, opisao je ovaj uspjeh iz 2005. nedavno u jednom televizijskom intervjuu.

A trenerski uspjesi u Davis Cupu kao da su mu predodređeni, baš kao uspješnan rad s mladim talentiranim igračima. Jednog od trenutačno najboljih igrača svijeta Novaka Đokovića, trenirao je još kao dječaka u svojoj Teniskoj akademiji u mjestu Oberschleißheim kod Münchena. Veza nikad nije prekinuta, pa ga je Đoković pozvao da bude savjetnikom srpske Davis Cup reprezentacije. I kako to obično biva, u četvrtfinalu sredinom ovog mjeseca, morale su se susresti upravo hrvatska i srpska reprezentacija. I to u Pilićevu rodnom Splitu.

Pilić je odlučio da ne želi biti nazočan ovom dvoboju. ”Splićanin sam i upravo zato neću doći. Previše mi Split znači da bih bio na drugoj strani obale. U Splitu smo napisali neke od najvećih uspjeha Hrvatske, na krilima fenomenalne publike na koju sam ponosan…. Želim samo istaknuti da bih volio da se to shvati kao kompliment mom gradu, a ne kao to da ne želim doći u Split iz nekih drugih razloga”, pojasnio je on.

Na sljedećoj stranici: Prus s Balkana

Prus s Balkana

U uoči meča u novinama su se pojavili naslovi poput “Hrvat kojeg Srbi slušaju” ali bilo je i onih koji su njegovu odluku da pomaže srpskoj reprezentaciji krivo shvatili. Bilo je ružnih komentara. No Pilić i dalje uživa potporu hrvatskih tenisača kao i publike. Kako sam objašnjava, odazvao se na poziv svog omiljenog starog učenika Đokovića. U svakom slučaju uspješno, jer srpska se reprezentacija izborila za polufinale.

A Pilić se izgleda i tamo pokazao dostojan opisa “Prus s Balkana” kojeg je zaradio u Njemačkoj. “Ja sam malo stariji gospodin i oni imaju respekt prema meni….Otkako sam ja došao, broj ljudi na zajedničkim obrocima je četiri puta manji nego prije. Nema kod mene ni tetaka, ni stričeva, ni psa, ni mačke…. Sada nas devet zajedno jede i tu nema izuzetaka. Lista koju ja sastavim se bez pogovora poštuje”, opisao je Pilić svoj rad sa srpskom reprezentacijom.

Što se tiče predbacivanja u Hrvatskoj za izdaju zbog ove suradnje, Pilić jednostavno odgovara: “Ja sam Hrvat i katolik. Onaj pravi, ima i krivih, ... koji nikad nije mijenjao zastavu!”

I dalje uzima serve

Kad se na bavi Davis Cup reprezentacijom, Pilić svakog dana radi u svojoj Teniskoj akademiji u blizini Münchena i igra po četiri sata dnevno. Imao je s Akademijom prije nekoliko godina finacijskih problema, no objašnjava on, to je sad prošlost. Našao je suvlasnika koji je pomogao oko plaćanja računa a on se bavi isključivo sportskom stranom.

Na spomen današnjih ogromnih zarada tenisača, Pilić se osmjehuje: “1973. kad sam igrao u finalu Roland Garrosa dobio sam 7.000 dolara. 28 posto je otišlo na francuski porez, žena i ja smo bili u Parizu... dok sam platio sve troškove - ostalo mi je 350 dolara.”

Prošle je godine u društvu supruge Mie, sina Nike i kćeri Danijele proslavio sedamdeseti rođendan. Slavilo se kasnije i u Opatiji, u hotelu Mozart kojeg posjeduje hrvatski tenisač Ivan Ljubičić, a ova je godišnjica obilježena na posebnom slavlju i s njegovim nekadašnjim njemačkim igračima. Kad je u svibnju ove godine gostovao u emisiji HRT-a “Nedjeljom u 2”, moglo ga se vidjeti kako ponosno čita stihove koje mu je još za njegov pedeseti rođendan 1989. napisao njegov prijatelj Đorđe Balašević: “Ti mirno stojiš na Centar kortu, sa puno stila uz dobre nerve. Dodaje život svijeće na tortu, al ti im ipak uzimaš serve”.

Autorica: Snježana Kobešćak

Odg. ur.: Z. Arbutina