Koronavirus: aplauz nije dovoljan

Jan Peters (pravo ime poznato redakciji) je zapravo trebao raditi deset noćnih smjena mjesečno. Ali svako malo je morao raditi dodatno jer nije bilo dovoljno osoblja u bolnici u kojoj je radio kao njegovatelj.

Opterećenje je bilo ogromno. Jednom je, nakon šest uzastopnih noćnih smjena, shvatio da je zaboravio i na rođendan svoje majke. „Pomislio sam da taj tempo neću izdržati 30 godina, možda ni deset.“ Jan Peters je smanjio broj radnih sati, ali broj prekovremenih je i dalje rastao. I onda je prije pet mjeseci uručio otkaz.

Odjednom veliko zanimanje javnosti

Ljudi poput Petersa danas nedostaju njemačkom zdravstvu u borbi protiv koronavirusa. Službeno je, po navodima Savezne agencije za rad (BA), već u 2018. u Njemačkoj oko 40.000 radnih mjesta u sektoru njege bilo nepopunjeno. Stručnjaci kažu da je stvarna brojka potrebne radne snage puno veća. Jer mnogi poslodavci svoje potrebe uopće ne javljaju BA, zato što se ionako nitko ne prijavljuje za posao.

Mnogi Nijemci su se već navikli na nedostatak stručne radne snage u sektoru njege. Ali korona-kriza ih je odjednom „probudila“. Političari sad njegovatelje nazivaju „sistemski relevantnim“, ali oni su to oduvijek bili, priča Nora Wehrstedt. Ona ima 29 godina i radi kao njegovateljica u jednoj klinici u Braunschweigu. „Lijepo je vidjeti kad ti ljudi plješću, ali od aplauza mi ne možemo platiti stanarinu.“

Ona je i dopredsjednica Komore njegovatelja u Donjoj Saskoj. „Važno je kad ljudi cijene naš rad i kad nam odaju priznanje, ali to nam je potrebno i kad se borimo za bolje radne uvjete", kaže Wehrstedt.

Nedostatak zaštitne opreme

Njegovateljice i njegovatelji već odavno zahtijevaju veće plaće i više osoblja. Tijekom korona-krize vlada nestašica važnog zaštitnog materijala, u mnogim ustanovama nema ni dovoljno zaštitnih maski. „Ako ne pripazimo i ako sad ne podržimo osoblje u sektoru njege, mnoge kolegice i kolege će nakon pandemije napustiti našu branšu“, upozorava Wehrstedt. Neće se tek tako zaboraviti na manjak zaštite, kaže ona.

Na internetu je dosta pažnje i reakcija izazvala peticija upućena ministru zdravstva Jensu Spahnu. Njome se zahtijeva bolja zaštita i povećanje plaća za njegovatelje. Do konca ožujka peticiju je potpisalo 350.000 ljudi. Ona nema doduše nikakve pravne posljedice, ali taj primjer pokazuje da u ovoj situaciji mnogi imaju sluha za probleme njegovateljske branše. „Vidimo da se mijenja pogled na nas. Ljudi sad kažu: uputite vaše zahtjeve, imate pravo na dobre plaće i zaštitu“, kaže Yvonne Falckner. Njegovateljica iz Berlina je dio tima koji je inicirao peticiju.

Kako je potvrdilo njemačko Ministarstvo zdravstva, u međuvremenu je isporučeno 20 milijuna dodatnih zaštitnih maski i 15 milijuna rukavica. U proračunu je za nabavku dodatne zaštitne opreme rezervirano tri milijarde eura.

Izgubljeno povjerenje

Problemi u sektoru njege su poput začaranog kruga. Nema dovoljno radne snage, i zato su njegovatelji preopterećeni. A kad oni daju otkaz, samo se pojačava problem nedostatka radne snage. „Mnogi mladi ljudi napuštaju branšu već u prvim godinama nakon stjecanja kvalifikacije, dakle čim vide kakvi su radni uvjeti“, otkriva Johanna Knüppel, glasnogovornica Udruženja njegovateljskih zanimanja.

Proteklih godina se problem manjka radne snage dodatno zaoštrio. U 2011. godini 36% bolnica je imalo problema s popunjavanjem radnih mjesta u sektoru njege. U prošloj godini taj broj je porastao na 78%, pokazala je anketa Instituta njemačkih bolnica. Nestašica njegovatelja vlada gotovo u svim istraženim bolnicama s kapacitetom većim od 600 kreveta.

Još je gora situacija u staračkim i domovima za nemoćne osobe. Tamo su plaće u prosjeku još lošije. Potrebno je oko 120.000 dodatnih njegovatelja, zaključili su nedavno stručnjaci Sveučilišta u Bremenu u ekspertizi koju su izradili po narudžbi saveznog Ministarstva zdravstva.

Ministarstvo sad planira povećati broj mjesta za obrazovanje stručne radne snage, nedavno je usvojen i minimalac od 15 eura po satu. Johanna Knüppel registrira pojačano zanimanje politike, ali joj nedostaju brza rješenja: „Njegu se dugo vremena zapostavljalo. Trebat će nam godine dok profesionalni njegovatelji opet ne steknu povjerenje u sustav."

Povećanje plaća

I baš zato njegovatelji u ovoj krizi žele progurati povećanje plaća. Komora zaposlenika u sektoru njege u Donjoj Saskoj kaže da je minimalac od 15 eura „vic" i zahtijevaju bruto plaće od 4.000 eura. Sličnog su mišljenja i inicijatori online-peticije upućene ministru Spahnu. Po navodima Saveznog ureda za statistiku, njegovatelji u bolnicama u ovom trenutku zarađuju u prosjeku 3.502 eura, a njegovatelji u staračkim domovima 3.116 eura mjesečno. Sindikat Verdi zahtijeva uvođenje dodatka za „rizična" zanimanja u visini od 500 eura.

Izgleda da i u politici raste spremnost da se u sektor njege uloži više novca. Savezni ministar rada Hubertus Heil novi je minimalac označio „preniskim", a u nastupu na TV-postaji ARD zatražio tarifni zajednički ugovor za sve zaposlene u sektoru njege. Stručnjak za zdravstvo iz Socijaldemokratske stranke Karl Lauterbach smatra „primjerenim da se u okviru tekuće krize postigne dogovor o dodatku, koji bi se trajno isplaćivao ljudima u tom zanimanju", rekao je on za DW. „Time bi moglo motivirati njegovatelje koji su napustili branšu da se vrate u svoje staro zanimanje."

Lauterbach smatra da je sad pravo vrijeme za priču o novcu. „Inače se toga nitko nakon krize neće sjetiti", zato što se očekuje gospodarska kriza. I medicinska sestra Yvonne Falckner odbacuje kritike da sad nije pravo vrijeme za priče o novčanim zahtjevima.

Skepsa na temelju dosadašnjih iskustava

Hoće li i nakon ove krize vladati zanimanje za situaciju u kojoj se nalaze njegovatelji? „Ljudi sad plješću na balkonima jer se boje da bi sami mogli oboljeti", kaže sociologinja Barbara Thiessen, profesorica u Landshutu. Aplauz je u ovoj situaciji „apsolutno razumljiva" reakcija, ali i „cinična" s obzirom na loše uvjete rada, dodaje Thiessen: „Sad oni dobivaju aplauz, možda i neku premiju na koju ne moraju platiti porez. Ali ako se nakon svega ne promijeni ništa po pitanju uvjeta rada, onda je to za njih teška uvreda." Thiessen sumnja da će njegovatelji nakon krize dobiti potrebnu podršku.

Njegovateljica Nora Wehrstedt registrira kako se među građanima mijenja stav prema branši: „Prije se njegu nije dovoljno cijenilo, često se naš posao reduciralo na brigu oko WC-stolice, jela i pranja bolesnika." I sad ljudi primjećuju, kaže ona, da je njega puno više od toga. Ali njegovatelji su, napominje Wehrstedt, „skeptični na temelju iskustava iz prošlosti, skeptični po pitanju održivih promjena. Puno toga nam je već bilo obećano, a malo toga ispunjeno."