Njemačka socijalna politika pred kolapsom?
17. kolovoza 2013Njemačka je socijalna država, tako je propisano ustavnim člancima 20 i 28. Što to znači, jasno se može vidjeti iz državnog proračuna. Oko 145 milijardi, gotovo pola državnog proračuna, je ove godine utrošeno na područja socijalna pomoć, obitelj, mladi i politika rada. No, ubuduće ovaj iznos neće biti dovoljan, smatraju u njemačkoj krovnoj Organizaciji udruge za socijalnu skrb (Deutscher Paritätischer Wohlfahrtsverband). Ta udruga je izradila jednu studiju, u kojoj je postavila predračun za preko 10.000 organizacija i ustanova iz područja zdravstva i socijalne skrbi, prema kojem postoji potreba za dodatnih 35 milijardi eura godišnje. "Bez ciljanih i jasnih investicija, socijalna država, kakvu danas poznajemo, u budućnosti neće funkcionirati", upozorava Rolf Rosenbrock, predsjedatelj udruženja za socijalnu skrb. Za sljedeće izborno razdoblje bit će potrebno izdvojiti oko 142 milijardi eura, navodi se u studiji, koja je predstavljena u Berlinu.
Gole egzistencijalne potrebe
U osam područja socijalne politike ta udruga vidi potrebu za hitnim djelovanjem. "Radi se o potrebnom minimumu, ne o željama", kaže Rosenbrock. Prema studiji bi se socijalna pomoć trebala povećati sa sadašnjih 382 eura na 464 eura mjesečno. Za cijelo područje egzistencijalnog minimuma, kao i za sprječavanje osiromašenja umirovljenika, potreban je godišnji porast izdvajanja za oko 6,1 milijardi eura, glasi u studiji. Za stanarine i režije je potrebno dodatnih 5,2 milijardi eura godišnje, a na području skrbi je potrebno dodatnih 8,7 milijardi eura godišnje. "Ovdje se radi o golim egzistencijalnim potrebama. Ne radi se o dobrim djelima, nego o potrebi da se održi kvaliteta života, a time i Njemačke kao gospodarski jakog područja", kaže Rosenbrock.
I stranke vide potrebu za reformama
Zahtjevi udruge za socijalnu skrb se u principu preklapaju s izbornim programom stranaka zastupljenih u Bundestagu. Sva područja, koja se spominju u studiji, bila su i u gotovo svim stranačkim programima. "Ono što se može primijetiti jeste da se mnoge teme spominju, ali ne i brojke. Stoga iz naše perspektive, izborni programi u takvom obliku ne ispunjavaju potrebni kriterij istinitosti", kaže Rosenbrock. Tko u predizbornoj kampanji traži reforme ili obećava promjene, mora i priznati da se one moraju platiti. "Troškovi se moraju dati u brojkama i potrebno je navesti odakle će se uzeti novac za financiranje reformi."
Bogati neka plaćaju
Za tu udruga je jasno da će se socijalne reforme moći isključivo financirati povećanjem poreza. "Postoje li resursi? Može li se u ovoj zemlji podijeliti bogatstvo bez da se nekoga ozbiljno materijalno ošteti? Odgovor na to pitanje je jasan: Da!", siguran je Rosenbrock.
SPD i Zeleni su svojim prijedlozima o uvođenju poreza na imovinu, povećanju poreza na nasljedstvo i na dioničke transakcije, pokazali da su dodatni troznamenkasti prihodi u milijardskim iznosima mogući. "Prije nekoliko godina se nije moglo ni zamisliti s kojom lakoćom se ovako veliki iznosi mogu prikupiti." Ako bi se još zaoštrila i borba protiv utaje poreza, koju sindikat poreznika u Njemačkoj procjenjuje na oko 40 milijardi eura godišnje, a OECD na 168 milijardi, mogućnosti bi bile još veće, poručuje Rosenbrock.