Njemački proračun: tko će sve to platiti?

Zastupnici će ubrzo i službeno dobiti obavijest o vladinom nacrtu proračuna s kojim neće biti sretni: već tu se predviđa za 2022. novo zaduživanje u iznosu od 99,7 milijardi eura, a i tu nedostaje čitav niz stavki. Još gore od toga: i prihodi su izračunati po procjenama prošlog studenog i siječnja, dakle u doba kad je izgledalo da se gospodarstvo oporavlja nakon korone, a ne kao sad kad ih muče sve veći troškovi.

Ali tu još uopće nema troškova koji su posljedice i "vrućeg" i hladnog rata koji je izbio: doduše u ovom nacrtu proračuna već ima trošak humanitarne pomoći Ukrajini, ali jedva tko može znati koliko će još biti potrebno pomoći, a nema ni stavke o zbrinjavanju izbjeglica u Njemačkoj. Nema niti stavke o sve većoj napetosti odnosa s Rusijom i sve skupljim energentima, baš kao niti posljedica sankcija protiv te zemlje - čak i ako Putin ne ostvari svoju prijetnju o oduzimanju strane imovine i tvrtki u toj zemlji.

Isto tako nema niti svih lijepih planova nove koalicije o novčanoj potpori roditeljima i dječjem osnovnom doplatku za osiguranje njihovih osnovnih potreba. Nije čak niti najava njemačkog kancelara Scholza o 100 milijardi eura dodatnih sredstava za njemačku vojsku, makar je taj novac posebna priča: po odluci vlade će to biti "poseban imutak" koji će se doduše stvoriti pozajmicama, ali on formalno neće biti dio državnog proračuna.

Zašto se onda uopće piše?

Zašto je onda ministar financija Christian Lindner (FDP) uopće pisao nacrt proračuna gdje niti ne zna, što će sve doći? Jednostavno zato - jer mora: nacrt proračuna za 2022. nije niti mogao biti donesen koncem prošle godine jer su bili izbori, a onda je trajalo dok nije formirana vladajuća koalicija. To isto tako znači da njemačka državna tijela uopće ne znaju koliko novca smiju potrošiti ove godine jer jedino što imaju je "privremena procjena proračuna" koju je sastavila još prethodna vlada.

Zato zastupnici trebaju dobiti bilo kakav nacrt proračuna da bi barem počeo proces njegovog prihvaćanja, a to će u najboljem slučaju biti tamo negdje do lipnja. A to znači da će sve do tada biti prilike nadopuniti ovaj prijedlog "osnovnog proračuna" u kojem se predviđaju ukupni izdaci od 457,6 milijardi eura, makar i u ministarstvu znaju da moraju voditi blagajnu ne po planu, nego "kako što bude došlo".

Vjerojatnost - minimalna, ali Ustav je jasan

Zapravo su Liberali još u oporbi bili gorljivi protivnici novog zaduživanja, a i u koalicijskom sporazumu je dogovoreno kako će se Njemačka već 2024. vratiti "na nulu", dakle potrošiti samo ono što se i nađe u blagajni. "To nije nekakav politički zahtjev ili želja", kaže Christian Lindner. "To je realnost. Granica državnog zaduživanja stoji u Ustavu i ne vidim da postoji dovoljna većina u oba doma parlamenta potrebna za promjenu Ustava i da bismo mogli izbjeći tu granicu."

A po Ustavu - i po želji Lindnera od kako je sad i ministar financija, Njemačka bi se smjela već sljedeće godine zadužiti za samo 7,5 milijardi eura, što u ovim okolnostima izgleda moguće samo uz drastične mjere štednje na svim stranama. Jedini ustupak na koji je Lindner spreman jest odgoditi tridesetogodišnju otplatu potpore pružene u doba korone gdje bi početak otplate počeo dvije godine kasnije nego što je planirano, dakle 2028.

No tu i kršćansko-demokratska oporba sumnja da će vlada postići taj cilj: već za ovu godinu procjenjuje kako će novi dug biti ne nešto manje od 100, nego najmanje 150 milijardi eura, a veliko je pitanje što bi još sve moglo doći.

A potpora za energente?

Jer želje su velike: Francuska i neke druge zemlje su već odlučile građanima financijski pomoći u plaćanju energenata, a i u ovom proračunu je stavka potpore troškove grijanja socijalno potrebitih, baš kao i 1,5 milijardi eura za stvaranje pričuve zemnog plina. A tu se razmišlja i kako pomoći i vozačima automobila, tako Lindner spominje mogućnost potpore koja bi onda bila oduzeta na blagajni benzinske postaje. No to će biti skupo: već kod 10 centi potpore po litri bi u samo mjesec dana to državu koštalo 550 milijuna eura, a golemo je pitanje bi li samo mjesec dana bilo dovoljno.

A za tako nešto nema sloge niti u vladajućoj koaliciji: tu Zeleni odmah izvlače svoj stari zahtjev o uvođenju ograničenja brzine na svim njemačkim prometnicama, a ministar gospodarstva iz stranke Zelenih radije želi otvoriti "poticaje" da bi građani štedjeli sve oblike energenata.

Zapravo, njemački Ustav doduše određuje granicu državnog zaduživanja, ali i dopušta prekoračenje u "izvanrednim okolnostima". Pandemija korone je bila takva "izvanredna okolnost", ali veliko je i političko i gospodarsko pitanje, je li to i ova kriza: izbjeglice i nesretnici u Ukrajini kojima treba pomoći svakako jesu, ali novi hladni rat će vrlo vjerojatno postati stvarnost koja će još potrajati. A to znači i veće opterećenje za gospodarstvo zbog većih troškova i energije i sirovina, ali to se neće vječito moći plaćati "na kredit".