Njemački zatvori za maloljetnike - subkultura nasilja

Zlostavljanja, silovanja, ubijanja - uvijek iznova se u medijima mogu naći izvještaji o ovakvim incidentima u njemačkim zatvorima za maloljetnike. Tko je slab, vrlo brzo postaje žrtva. A pomoći se ne može nadati ni od koga. "Postoje nepisana pravila u zatvorima koja zabranjuju da zatvorenici o svojim problemima razgovaraju sa službenicima", objašnjava u razgovoru za DW pravni stručnjak sa sveučilišta u Kölnu Frank Neubacher: "U maloljetničkom zatvoru te smatraju muškarcem samo ako si dovoljno muškarac da si sam možeš pomoći."

Počinitelji su ujedno i žrtve

Neubacher je u okviru jednog projekta istraživao nasilje u njemačkim zatvorima za maloljetnike između 2010. i 2013. godine i došao do zabrinjavajuće spoznaje. Gotovo svaki drugi zatvorenik među 900 ispitanika je barem jednom nanio tjelesnu povredu nekom od svojh kolega. Prema Neubacherovoj studiji, 70 posto ispitanika je najmanje jednom psihički maltretiralo nekog drugog zatvorenika. Nema tipičnih profila žrtava i počinitelja. "Upadljivo je da 70 posto ispitanika ima iskustva i kao žrtva i kao počinitelj", kaže pravni stručnjak s kölnskog sveučilišta. To ukazuje da je nasilje "normalna" pojava u svakodnevici njemačkih maloljetničkih zatvora. I upravo to je, smatra Neubacher, krajnje problematično jer bi cilj tih institucija trebao biti odvraćanje maloljetnika od nasilja, i to u okruženju koje je nenasilno.

Pravni stručnjak s kölnskog sveučilišta ne vjeruje da se u kaznenim institucijama zatvorenog tipa nešto može promijeniti: "U zatvorima vlada subkultura nasilja koja je toliko srasla s njima da se čini kao da visi na zidovima." Umjesto toga vidi drugo rješenje: "Vrijeme je da počnemo razmišljati kakve alternative imamo za zatvore". Štogod je, kaže, koncept kaznene institucije zatvoreniji, to su jače kontrola, osiguranje, pritisak, a što je manje slobode kretanja, to je jača subkultura nasilja. Neubacher stoga smatra da su za određene zatvorenike maloljetnički zatvori otvorenog tipa korisniji i smisleniji.

Takav jedan projekt se kao model isprobava u gradiću Dormagenu (Sjeverno Porajnje i Vestfalija). Tamo od kolovoza 2012. u Raphaelshausu, centru za mlade, izabrani maloljetni delikventi odslužuju posljednjih 12 mjeseci svoje zatvorske kazne. Eksperimentalna institucija je, naime, odmah privukla pozornost medija time što su trojica kažnjenika pobjegla čim su u nju došla. "Mučila ih je čežnja za domom, ali su se nakon tri tjedna sami prijavili policiji", priča direktor kuće Hans Scholten u razgovoru za DW. "Time su prokockali svoju šansu i morali su se vratiti u konvencionalni zatvor." Pokrajinske vlasti su nakon tog incidenta privremeno bili obustavili projekt. Ali nije neuobičajeno da maloljetnici bježe iz institucija ovakvoga, otvorenog tipa. Projekt Jezerska kuća u Leonbergu (Baden-Württembergu) od 2003. godine maloljetnim delikventima daje još jednu priliku. Tamo je kvota bijega 21 posto. U Raphaelshausu u Dormagenu trenutno živi pet maloljetnih kažnjenika - zajedno kuhaju, igraju nogomet i završavaju školu. "Jedini sukobi koje imamo su faulovi na nogometnom igralištu."

Trening za prevenciju nasilja

U inozemstvu već odavno postoje kaznene institucije otvorenog tipa. "U Švicarskoj su s njima imali dobra iskustva", kaže Scholten. Nakon povratka u normalan život tamo se maksimalno 25 posto prijestupnika ponovno ogriješi o zakon - u ustanovama zatvorenog tipa taj postotak je trostruko viši.

Steffen Knippertz se zalaže za drugačiji put. On kao trener drži tečajeve za prevenciju i suzbijanje nasilja u više zatvora između Wuppertala i Hamburga. Njemu se na raspolaganje za trening daje osam mjesta po zatvoru godišnje. Za tih 8 mjesta se, priča, obično natječe 80-ak maloljetnika u zatvorima. Treninzi se održavaju već 12 godina - s vrlo dobrim rezultatima.

Oni ukupno državu koštaju milijun eura godišnje. To, smatra Knippertz, nije puno: "Čovjek se uvijek mora pitati koliko vrijedi izbjegavanje žrtava." Savezna vlada pak smatra da je to puno - previše novca i namjerava krajem ove godine okončati suradnju s Knippertzom.