Njemačka: 75 godina Temeljnog zakona

“Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno” – tako počinje član 1. Temeljnog zakona kako se iz povijesnih razloga naziva Ustav Njemačke. Ova prva rečenica ustava napisana je pod dojmom besprimjerne krivnje nacističke Njemačke, koja je bila odgovorna za Drugi svjetski rat od 1939. do 1945. i ubojstvo šest milijuna Židova širom Europe.

1949: donošenje Temeljnog zakona

Kada je 23. svibnja 1949. godine usvojen Temeljni zakon, on se primjenjivao samo na Saveznu Republiku Njemačku, koja je osnovana istog tog datuma. Ona je nastala iz tri okupacijske zone zapadnih sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu: SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Na istoku se nalazila Sovjetska okupacijska zona (SBZ) iz koje je 7. listopada 1949. godine nastala Njemačka Demokratska Republika (DDR), koja je u stvarnosti bila diktatura kojom je vladala Socijalistička jedinstvena partija Njemačke (SED).

„Majke" (njih 4) i „očevi" (njih 61) Temeljnog zakona svoj rad su smatrali privremenim s obzirom na, kako se tada smatralo, provizornu podjelu Njemačke. Na to se često podsjeća povodom 75. godišnjice njemačkog ustava, kaže, između ostalog, potsdamski povjesničar Martin Sabrow na događaju koji je organizirala Savezna zaklada za suočavanje s diktaturom SED-a: „To nije trebao biti trajni ustav, nego prije svega prijelazno rješenje dok se njemačkom stanovništvu ne omogući da se slobodno odluči na život u zajednici kao cjelina."

1990: Ustav za ponovno ujedinjenu Njemačku

Povijesni trenutak za to moglo je biti ponovno ujedinjenje Njemačke 1990. godine, nakon što su građani DDR-a u mirnoj revoluciji srušili Berlinski zid i režim DDR-a. Međutim, ni tada nije usvojen novi ustav.

„Iako je pokrenuta rasprava o svenjemačkom ustavu, ova ideja nije uspjela dobiti većinu u Njemačkoj“, objašnjava politologinja Astrid Lorenz sa Sveučilišta u Leipzigu. "Glavni razlog je bio: Temeljni zakon se pokazao kao dobar, te je stoga novi ustav nepotreban. Htjela se postići stabilnost."

1956: Bundeswehr i tzv. „slučaj obrane"

Iako nije sačinjen novi ustav, Temeljni zakon je promijenjen gotovo 70 puta tijekom proteklih desetljeća - potaknut dubokim društvenim i geopolitičkim promjenama. Posebno kontroverzno je bilo ponovno naoružavanje, zajedno a pridruživanjem Sjevernoatlantskom obrambenom savezu (NATO). U tu svrhu, Temeljni zakon je nekoliko puta mijenjan 1956. godine kako bi se mogao utemeljiti Bundeswehr i ustavno se zaštititi u slučaju eventualnog napada.

1968: ograničavanje osnovnih prava u izvanrednim situacijama

Takozvani "zakoni o izvanrednim situacijama” donesen 1968. godine također su donijeli ozbiljne promjene. Time je trebalo osigurati sposobnost države da djeluje u kriznim situacijama. To se prvenstveno odnosilo na prirodne katastrofe, ustanke i ratove. Ova ustavna promjena omogućila je, između ostalog, angažiranje Bundeswehra i na unutarnjopolitičkom planu te ograničavanje temeljnih prava. U izvanrednim situacijama dozvoljeno je i tajno praćenje komunikacija.

1993: ograničavanje prava na azil

Tri godine nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, 1993. godine, pravo na azil je ozbiljno ograničeno, a Temeljni zakon je promijenjen. Uzrok je bio nagli porast zahtjeva za politički azil, što je dovelo do velikih društvenih napetosti i porasta desnog ekstremizma. Od te reforme je bilo moguće deportirati ljude bez njemačkog državljanstva u zemlje koje su klasificirane kao „sigurne zemlje porijekla". Nedavno su na ovu listu dodane Gruzija i Moldavija.

2009: dužnička kočnica protiv zaduživanja države

Kako bi se ograničio državni dug, 2009. godine je uvedena takozvana „dužnička kočnica“ koja je ugrađena u Temeljni zakon. Njome se osjetno ograničava mogućnost godišnjeg zaduživanja. Izuzeci su dozvoljeni samo u slučaju prirodnih katastrofa kao što je bio slučaj s poplavom u dolini rijeke Ahr ili nepredvidive krize poput pandemije korona-virusa.

Savezna vlada je 2023. godine stavila izvan snage kočnicu duga nakon ruske agresije na Ukrajinu. Tada se trebao financirati poseban fond kako bi se moglo omogućiti slanje pomoći za napadnutu zemlju i, prije svega, nabavka naoružanja. S obzirom na to da će Njemačka i u 2024. dalje biti suočena s gospodarskim problemima i manjkom investicija, mnogi sada zahtijevaju trajno popuštanje dužničke kočnice.

Ustavne promjene samo uz dvotrećinsku većinu

Za svaku promjenu Temeljnog zakona važi sljedeće: to je moguće samo ako se dvije trećine zastupnika njemačkog Bundestaga i Bundesrata s time slažu. Time se želi spriječiti da ustav postane igračka za dnevnopolitičke kalkulacije. Prije svega, radi se o zaštiti demokracije od potencijalnih neprijatelja. Njima bi u suprotnom bilo sasvim lako kada bi mogli donijeti ustavne promjene jednostavnom većinom. Tako bi princip vladavine prava mogao brzo biti narušen.

Sve u svemu, Temeljni zakon, koji je više puta mijenjan, dokazao se tijekom 75 godina postojanja - oko toga se u velikoj mjeri slažu politolozi i znanstvenici. Njemački ustav na međunarodnoj razini također uživa dobru reputaciju i služio je kao model za mnoge zemlje koje su iza sebe imali povijest diktature. Temeljni zakon je prilično popularan i među Nijemcima, kako je pokazala studija Mercator Foruma za migracije i demokraciju na Sveučilištu u Dresdenu. Čak 81 posto ispitanih smatra da se Temeljni zakon dokazao, a samo šest posto su suprotnog mišljenja.

Nedostatak povezanosti s mirnom revolucijom u DDR-u

Politologinja Astrid Lorenz, koja je rođena u DDR-u, i dalje se uvijek iznova bavi pitanjem: „Jesu li izvučene pouke iz ustavne rasprave tijekom njemačkog ujedinjavanja?" S njene točke gledišta, odgovor na to je vrlo jasan: "U Temeljnom zakonu jedva se nazire veza s poviješću Istočne Njemačke i mirnom revolucijom."

Direktorica Savezne zaklade za suočavanje s diktaturom SED-a, Anna Kaminsky, željela bi vidjeti širi pogled na Temeljni zakon: „Godišnjica bi također trebala biti povod da se prisjetimo da u Sovjetskoj okupacijskoj zoni i DDR-uuvijek bilo hrabrih ljudi koji su riskirali živote tražeći prava i slobode koje su postojale na Zapadu i za istočni dio Njemačke."