Njemačka industrija oružja u promjenama

Na sastanku šefova njemačkih tvrtki proizvođača oružja u saveznom ministarstvu gospodarstva s domaćinom Sigmarom Gabrielom, zajamčena je hladna atmosfera. Iz kuta šefova tih tvrtki, ministar gospodarstva i kancelarkin zamjenik upropaštava poslove u inozemstvu vrijedne milijarde. Od kada je šef njemačkih socijaldemokrata preuzeo ministarsku funkciju, zahtjevi za isporukom oružja zemljama van Europske unije i NATO-a odobravaju se samo u iznimnim slučajevima. Gabriel na to odgovora da samo poštuje ono što propisuje zakon.

Ministar gospodarstva međutim ne želi neriješene probleme s industrijom oružja, već zahtjeva da se „krene novim putevima“. Gabriel smatra da bi tvrtke trebale „stati na civilne noge“, tako što će promijeniti ponudu svojih proizvoda i u tom slučaju im obećava pomoć.

Demilitarizacija ukida radna mjesta

Ono o čemu govori njemački ministar gospodarstva od sredine kolovoza, stručnjaci nazivaju „pretvorbom“. Sličnih rasprava već je bilo nakon završetka Hladnog rata. Posvuda u svijetu vojske su se razoružavale, pa tako i u Njemačkoj. Dok je Bundeswehr 1989. godine u svom sastavu imao 500.000 vojnika, idućih godina taj broj je rapidno padao: danas je u Njemačkoj još samo 183.000 muškaraca i žena pod oružjem.

Manjem broju vojnika potrebno je, naravno, i manje oružja – a to njemačkim proizvođačima oružja u posljednjih dvadeset godina stvara probleme. Posljedice su – manji prihodi i zatvaranje mnogih radnih mjesta. Dio izgubljenog domaćeg tržišta pokušalo se nadoknaditi izvozom pa danas Njemačka slovi kao jedan od najvećih svjetskih isporučitelja oružja.

Težak ulazak na civilno tržište

Ali je li uopće moguće proizvodnju oružja preusmjeriti na civilno područje i bi li tako mogla biti spašena radna mjesta? Proizvoditi traktore umjesto oklopnjaka za tržište na kojem se traktori već proizvode, nije lako“, podsjeća voditelj Odbora za obranu u njemačkom Bundestagu Hans-Peter Bartels.U razgovoru za DW SPD-ov političar pokazao se većim skeptikom od svog stranačkog kolege ministra gospodarstva Gabriela. „Restrukturiranje nije tema koja može osigurati budućnost radnih mjesta za proizvodnju oružja." Iskustva u proteklih 25 godina pokazuju kako nema velikih primjera za pretvorbu“, kaže Bartels.

S tim procjenama se ne slaže znanstvenik Hilmar Linnenkamp: „Prilično sam siguran da postoji velika dobro proširena tendencija među industrijskim tvrtkama u sigurnosnom i obrambenom sektoru, koja se može snažno profilirati na civilnom tržištu i mogu se iskoristiti prilike. Mislim da bi se mogao postići mnogo veći uspjeh nego se misli. Civilne tehnologije su, s jedne strane, vrlo važan pokretač oružanih tehnologija. S druge strane, mnoge tehnike industrije oružja mogu se primjeniti i u civilnom sektoru“, objašnjava Linnenkamp, koji se dugo bavio pitanjem proizvodnje oružja, kako za Europsku uniju tako i za njemačko Ministarstvo obrane. On, inače, danas radi kao savjetnik za njemačku fondaciju „Znanost i politika“.

Rasprava o pretvorbi se promijenila

Linnenkampovo mišljenje dijeli Jürgen Kerner, član upravnog odbora industrijskog sindikata „Metal“. U razgovoru za DW on navodi primjer iz prakse: „Ako neka tvrtka proizvodi velike zupčanike, primjerice za tenkove, onda ona može, uz malo izmjena, proizvoditi i prodavati i zupčanike za vjetrenjače.“

Rasprave o pretvorbi se razvijaju, kaže Kerner. Osamdesetih godina se tom pitanju pristupalo vrlo idealistički i tada se govorilo o proizvodnji potpuno drugih stvari. „Tada je bilo vrlo teško pridobiti zaposlenike.“ U međuvremenu je jasno da civilni proizvod mora imati sličnosti s vojnim, ali da mu je namjena potpuno drukčija.

„Ne radi se samo o tehnološkim promjenama, već i o promjeni razmišljanja u samim tvtkama“, upozorava znanstvenik Herbert Wulff za DW. Za razliku od vojnih ugovora, kod kojih se radilo o posebnoj proizvodnji malog broja komada, nakon pretvorbe, proizvođači oružja morali su se potvrditi na tržištu na kojem je mjerilo odnos masovne proizvodnje i cijene. "Zbog toga je potrebno jedno sasvim drukčije odjeljenje prodaje."

Državni poticaji neophodni

Očigledno je da se mnoge tvrtke ustručavaju promjeniti pravac: „Kada su se posljednjih godina pojavljivale nove ideje za proizvodnju, iz tvrtki se često moglo čuti argumentaciju: to nije naš poslovni ugovor“, kaže sindikalac Kerner. On zato traži državni program poticaja i politički pritisak kako bi se u pogonima za proizvodnju oružja proizvodila i civilna oprema. „Za nas je važno da se ljudima koji su zaposleni u vojnoj i sigurnosnoj industriji ponudi perspektiva u civilnom sektoru.“

Znanstvenik Wulff takođe zagovara državne programe za poticanje restrukturiranja. „Kao prvo, tvrtke bi od vlade trebale saznati gde će ubuduće moći izvoziti. Želi li Njemačka i dalje isporučivati oružje na krizni Bliski Istok ili ne? Zatim se mora reći i s kakvim ugovorima s Bundeswehrom se može računati. Tek tada tvrtke mogu raditi dugoročne planove.“

Prolazi vrijeme velikih vojnih projekata

I SPD-ov stručnjak za pitanja obrane Bartels kod posljednje točke vidi značajan aspekt. „Polazim od toga da u području vojne zrakoplovne industrije, nakon borbenog 'Eurofightera', transportnog zrakoplova A400M, helikoptera NH90 i 'Tigra' – dakle programa za modernizaciju koji se trenutno provode – u dogledno vrijeme neće biti sličnih velikih projekata“.

Bilo zbog restriktivne politike ili zbog izostanka novih ugovora u njemačkoj oružanoj industriji prema sadašnjim saznanjima bit će smanjen broj radnih mjesta. Restrukturiranje i europeizacija proizvodnje oružja, možda bi mogli ublažiti daljnja ukidanja radnih mjesta, slažu se sugovornici Deutsche Welle-a. Ipak, daljnji pad broja radnih mjesta teško se može zaustaviti. Proizvoditi oružje da bi se ono prodavalo u inozemstvu, ne smije biti put za očuvanje radnih mjesta. Njemačka vlada o tome se izjasnila. U njezinim političkim uputama o izvozu oružja se jasno kaže: „Politički razlozi i zapošljavanje ne smiju imati presudnu ulogu“.