Njemačka: koliko je opasan kriminal klanova?

Mahmoud Jaraba od 2015. proučava milje arapskih, turskih i kurdskih velikih obitelji. U njemačkim medijima i u policijskom rječniku se za njih uvriježila sporna riječ „klan“. Taj stručnjak sa Sveučilišta Erlangen-Nürnberg uradio je analizu za berlinsku organizaciju Medijska služba integracija. Prema njemu, asocijacije koje idu uz tu riječ su kriminal, paralelno društvo i nasilje. 

Primjer su dva spektakularna slučaja pljačke muzeja u Dresdenu 2019. i Berlinu 2017. „U oba slučaja bila je potrebna profesionalna kriminalna organizacija i kriminološki se ona ocjenjuje kao obiteljski kriminal“, navodi se u analizi. Za tu vrstu kriminala karakteristično je postojanje dobro povezanih članova obitelji - u zemlji i inozemstvu.

Članovi klana pod pritiskom

Kada policija uhapsi nekog člana takve obitelji, njega mogu zamijeniti drugi članovi. „Najčešće se rođaci dragovoljno prijave za to ili to urade pod pritiskom“, piše Jaraba. On je do svojih saznanja došao u razgovorima s direktnim sudionicima. Osim toga, razgovarao je s nizom stručnjaka koji rade u policiji ili socijalnim službama u Njemačkoj.

Pojam „klan“ taj politolog smatra problematičnim, navodeći da velike obitelji nisu homogene skupine. Početno bliske rodbinske veze se tijekom desetljeća diferenciraju, one slabe. „Danas se najveći broj njih međusobno ni ne poznaje". Njegovo istraživanje je pokazalo da su organizatori obiteljski utemeljenog kriminala nekolicina užih obitelji. „Zato i ne postoje 'šefovi klanova' koji predvode i organiziraju kriminalne aktivnosti i strategije i upravljaju njima."

Policijska definicija: etnički izolirana subkultura

Policija definira klanove kao „etnički izolirane subkulture“. Jaraba kritizira tu definiciju, jer prema njemu ona dovodi u zabludu. Doduše, kako kaže, velike obitelji zaista žive u nekoj vrsti subkulture u pogledu nekih kulturnih i socijalnih aspekata, ali tamo gdje postoji kriminal, ne može se govoriti o izoliranosti, tvrdi on.

Znanstvenik je u jednoj anketi došao do zaključka da najveći broj pripadnika takvih obitelji odbacuje kriminal i želi učinkovito suzbijanje kriminala. „Zato se ne bi trebalo događati da muslimani ili pripadnici velikih obitelji budu izloženi generalnoj sumnji", piše on u analizi.

Racije u barovima i brijačnicama

Jaraba je posebnu pažnju obratio na savezne zemlje Berlin, Donju Sasku i Sjevernu Rajnu-Vestfaliju. U ta tri dijela zemlje je suzbijanje klanskog kriminala postalo težište policijskog rada. Zato se redovito provode provjere pojedinaca i radnji kao i racije u nargila-barovima i brijačnicama. Tu taktiku je policija nazvala „tisuću uboda iglom“, a cilj je povećanje pritiska na kriminalni milje.

U navedene tri njemačke pokrajine se godišnje objavljuje policijski izvještaj o klanskom kriminalu. U njima se mjere koje poduzima policija izričito obrazlažu „subjektivnim osjećajem sigurnosti“ stanovništva. Medijska služba integracija je postavila pitanje što to točno znači, a Ministarstvo unutarnjih poslova Sjeverne Rajne-Vestfalije je odgovorilo: „Kriminalnim članovima velikih tursko-arapskih obitelji je u prošlosti polazilo za rukom da zastraše stanovništvo agresivnim nastupom, kršenjem javnog reda, kaznenim djelima koja su počinili iz veće, zatvorene grupe ljudi, polažući očigledno pravo na određena regionalna područja“.

Kaznena djela iz tog miljea znatno ispod 1%

Nasuprot subjektivnom doživljaju, objektivne brojke i statistički podaci govore nešto drugo. Udio kaznenih djela za koja se pretpostavlja da su ih počinili klanovi u Berlinu, Donjoj Saskoj i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji iznosi između 0,17 i 0,76 posto u ukupnoj statistici kaznenih (ne)djela.

Kriminologinja Daniela Hunold s Berlinske visoke škole za ekonomiju i pravo (HWR) smatra da je strategija koju su izabrali politika i policija upitna. „Poći od etničke pripadnosti nije problematično samo pravno, već je neefikasno i u policijskom smislu“. Hunold je od 2019. do 2022. radila u Pokrajinskom uredu za suzbijanje kriminala u Bremenu.

Još u to vrijeme je bila suočena s fenomenom kriminala klanova. Ona zaključuje da se sugerira teza da je za suzbijanje ove forme kriminala potreban specifičan pristup policije. „To ja ne mnogu potvrditi iz kriminološke i policijske perspektive", kaže Hunold.