Njemačka: koncerni, mreže i klanovi
11. listopada 2018
Skandal oko dizelaša, kaos u rukovođenju poduzećima, formiranje ilegalnih kartela. U velikim njemačkim koncernima se u posljednje vrijeme gomilaju skandali. Da do skandala ne bi dolazilo, postoje nadzorni odbori čiji je zadatak identificiranje probleme i brza reakcija. No, šefovi njemačkih nadzornih odbora su često slijepi i gluhi za makinacije menadžera koje nadziru. Sve to se događa uz znanje i aktivno ili pasivno sudjelovanje nadležnih političara.
Takvo stanje je još sredinom 60-ih godina britanski ekonomist Andrew Schonfield nazvao „Njemačka d.d." Bio je to ironičan naziv za mrežu velikih banaka, osiguravajućih društava i industrijskih koncerna koja počiva na međusobnom učešću u kapitalu i koncentraciji vodećih njemačkih menadžera, sindikalaca i političara u nadzornim odborima firmi. Ta mreža koordinirano radi protiv konkurencije i utječe na ekonomsko-političke odluke.
Nekad je to bilo diskretnije
Poznati njemački istraživački novinar Jürgen Roth (1945-2017) je veliki dio svog rada posvetio upravo rasvjetljavanju fenomena „Njemačka d.d." – o tome dovoljno svjedoče samo neki od naslova njegovih knjiga: „Klan Njemačka: beskrupulozna mreža političara, top-menadžera i pravosuđa" (2006.), „Mafijaška država Njemačka" (2009.), „Tihi puč: kako tajna privredna i politička elita izrabljuje Europu i našu zemlju" (2014.). Iako su se te knjige nalazile na listama bestselera, to očito nije bilo ni izdaleka dovoljno da poremeti integritet „Njemačke d.d."
Javni servis ARD u jednom svom članku o tome piše da je „Njemačka d.d. takoreći mrtva". A značenje tog malog dodatka „takoreći" postaje jasnije zahvaljujući jednoj drugoj rečenici u tekstu iz koje se vidi da je mreža moćnika „ranije" samo „sve radila bolje i diskretnije". ARD za primjer uzima šefa nadzornog odbora Deutsche Banka Paula Achleitnera (naslovna fotografija).
Reformator koji koči reformu
Deutsche Bank je odavno pod sumnjom da je u svojim redovima omogućila nastajanje „supkultura" čija kriminalna energija i šteta koju nanosi nadilazi i velike mafijaške organizacije. Ona je u posljednjoj dekadi zbog različitih makinacija opterećena sankcijama u visini od oko 10 milijardi eura. Na čelo njezinog nadzornog odbora je prije šest godina stupio Austrijanac Achleitner, koji je, pored toga, i u nadzornim odborima farmaceutskog koncerna Bayer, automobilskog koncerna Daimler i energetskog koncerna RWE. Samo posao u Deutsche Banku mu donosi – prema informacijama portala Spiegel Online – službenu plaću od 800.000 eura godišnje.
Achleitner, inače trenutno treći na listi najmoćnijih šefova nadzornih odbora u Njemačkoj, nalazi se i u „Upravnom odboru" Bilderberške skupine, neformalne mreže najviših dužnosnika velikih svjetskih koncerna, medija i NATO-a, koja na svojim godišnjim sastancima utvrđuje smjernice ekonomsko-političko-vojnog angažmana svojih multiplikatora s transatlantskim predznakom. Reforma Deutsche Banke o kojoj je govorio kada je došao na funkciju, nije izvršena, a u posljednjih šest godina rad banke su obilježili novi skandali, prije svega oko Johna Cryana, Britanca kojeg je postavio za šefa Upravnog odbora banke i koji je tu instituciju uveo u nove teške gubitke.
Nesposobni, ali moćni
Sve to ne brine mnogo dobro „umreženog" Achleitnera – on bi i u slučaju da bude smijenjen najvjerojatnije brzo bio „udomljen" u neki novi nadzorni odbor, a dobio bi i milijunsku otpremninu. Inače, na devetom mjestu liste najmoćnijih njemačkih „kontrolora" nalazi se njegova supruga Ann-Kristin Achleitner; ona je u nadzornim odborima koncerna Linde, Njemačke burze i re-osiguravajućeg koncerna Münchner Rück, a član je i upravnog odbora francuskog energetskog koncerna Engie. Što se tiče njenog supruga, zbog nehajnog odnosa prema problemima Deutsche Banka, loše kadrovske politike i povremenog kaosa u rukovođenju bankom, on se trenutno uspješno opire zahtjevima da podnese ostavku koju traži više investitora i predstavnika dioničara.
Achleitner je samo jedan od mnogih nesposobnih rukovoditelja, kao što je to za magazin Wirtschaftswoche nedavno konstatirao bivši šef Njemačke željeznice Rüdiger Grube: „U samo 40 posto kontrolnih organa u njemačkim koncernima postoje osobe sa zadovoljavajućom digitalnom ekspertizom". Iako su kompetencije dužnosnika sve manje, plaće su im sve veće. Prosjek godišnje zarade šefova nadzornih odbora njemačkih koncerna iznosi 375.000 eura – za njih očigledno premala suma zbog koje moraju sjediti u većem broju nadzornih odbora istovremeno.
„Overboarding"
To, doduše, odnedavno ima i svoje granice. Jer, burzovni revizori smatraju da je nagomilavanje mandata problem (zvani overboarding) zbog kojeg je njemački Kodeks korporativne uprave nedavno izdao preporuku da jedna osoba ne bude istovremeno u više od pet nadzornih odbora.
Na listi najmoćnijih se ispred Paula Achleitnera nalaze dva imena. Prvi je Michael Diekmann, koji ima mandate u nadzornim odborima koncerna Allianz, BASF, Fresenius i Siemens, s poznatom godišnjom zaradom od 1,3 milijuna eura, a na mjestu broj dva je Karl-Ludwig Kley, iako je u „samo" tri nadzorna odbora: BMW, Eon i Lufthansa.