240611 Kirchenfenster Reims Kathedrale

Reims je glavni grad pokrajine Champagne na sjeveru Francuske. No osim po najpoznatijem pjenušcu na svijetu, ova pokrajina je poznata i po katedrali u Reimsu koja ove godine slavi 800 godina postojanja. Posebnost proslavi godišnjice daje činjenica da su novi vitraži djelo njemačkog umjetnika Imija Koebla. S obzirom na činjenicu da su Reims i njegovu katedralu njemačke vojske u prošlosti pohodile više puta, ovaj događaj poprima pomalo povijesni i simbolični karakter.

Žrtva razaranja

Za Francuze je katedrala u Reimsu nešto poput nacionalnog svetišta. Gotovo svi francuski kraljevi okrunjeni su u ovom sakralnom zdanju. Posljednji put 1825. No gradić na sjeveru Francuske nekoliko puta u povijesti se nalazio na putu njemačkim postrojbama tijekom ratnih pohoda. Najgori napadi odigrali su se tijekom Prvog svjetskog rata kada je njemačko topništvo u napadu bijesa zbog toga što su Nijemci bili prisiljeni na povlačenje iz samog grada povijesno zdanje uzelo na nišan. 85 posto stanovnika Reimsa je poginulo, grad je potpuno uništen, a loše je prošao i arhitektonski simbol regije i ponos francuske nacije.

"Katedrala u Reimsu je po mom mišljenju napadnuta isključivo kao simbol francuske povijesti. Napasti katedralu značilo je Francuzima zariti nož u srce", kaže povjesničar Patrick Demouy. Katedrala nije imala nikakvo vojno značenje, iako su Nijemci 19. rujna 1914. za vrijeme najžešćeg granatiranja napad opravdavali navodnim osmatračnicama u zvonicima katedrale. Koliko su požar i uništenje krovne konstrukcije i nebrojenih umjetničkih djela unutar katedrale pogodili francuski nacionalni ponos, pokazuje i činjenica da je još tijekom Prvog svjetskog rata osnovana udruga pod nazivom "Zajednica prijatelja katedrale" kojoj je jedini cilj bio pronaći dobrostojeće mecene koji bi bili spremni financirati skupocjenu obnovu oštećenog remek djela.

Spas je, kako kaže trenutni predsjednik ove udruge Bernard Poret, kao i često puta prije i poslije, stigao s druge strane Atlantika. "Amerikanci, a tu treba istaknuti obitelj Rockefeller, bili su ti koji su brzom financijskom pomoći omogućili obnovu katedrale. Oni su financirali brzu gradnju krovišta što je bio preduvjet za ostale radove. Znači zaklada Rockefeller je najzaslužnija za brzu obnovu".

Simbol pomirenja

Nakon Drugog svjetskog rata njemački i francuski političari su u svoju politiku pomirenja dva naroda uključili i simboličnu građevinu iz Reimsa. Tako su 8. srpnja 1962. upravo ovdje francuski i njemački predsjednici Charles de Gaulle i Konrad Adenauer nakon zajedničke molitve istaknuli čvrstu volju za pomirenjem njemačkog i francuskog naroda.

U šesdesetima je katedrala još uvijek obnavljana a u jeku pojačanog zanimanja za umjetnost na javnim prostorima došlo je i do ideje da se osmišljavanje novih vitraža povjeri poznatim umjetnicima. Početak je 1974. učinio slavni slikar Marc Chagall. Tradicija uključivanja suvremenih umjetnika u obnovu katedrale nastavljena je i povodom 800. obljetnice postavljanja kamena temeljca katedrale. U duhu simbolike pomirenja odlučeno je da se posla primi neki njemački umjetnik. I to ne bilo koji. Prvi izbor je pao na možda najpoznatijeg njemačkog umjetnika današnjice Gerharda Richtera koji je već i u katedrali u Kölnu pokazao kako se njegova suvremena apstrakcija uklapa u arhitektonske prostore osmišljene koje tisućljeće prije. No Richterov koncept nije se svidio žiriju u Reimsu.

Nakon toga odluka je pala na Imija Knobela, sedamdesetogodišnjeg predstavnika njemačkog minimalizma sedamdesetih i učenika Josepha Beuysa. No ni njegova rješenja ne nailaze na oduševljenje. Svećenik katedrale Naše gospe, kako se službeno zove katedrala u Reimsu, Jean-Marie Guerlain smatra da se idejno rješenje njemačkog umjetnika ne uklapa s postojećim djelom Marca Chagala.

Podijeljena mišljenja

"Mislim da su za početak boje preizražene. Možda čak i brutalne. Chagalov je izražaj blag, što se vidi i u plavoj koja korespondira s plavom bojom iz 13. stoljeća. I ne samo boja nego i forme koje su gotovo nasilne. Kolikogod da se trudim ne mogu naći ništa spiritualno u svemu i ne mogu a da ne pomislim da je katedrala u Reimsu ipak zaslužila nešto bolje od ovoga", zaključuje Guerlain. Problem je možda i u tomu što je odluka da se izrada novih vitraža povjeri njemačkom apstraknom umjetniku donesena na političkoj razini i da u njoj nisu sudjelovali ni prijatelji katedrale ni predstavnici crkve.

Povjesničar Patrick Demouy odbija bilo kakvo vrednovanje Knoebelovog djela, ali podsjeća na to da su slične porazne kritike bile usmjerene i protiv Chagalovih vitraža. "I Chagallovo djelo je 1974. izazvalo vrlo polemičke reakcije. Danas njegovi vitraži spadaju u klasike moderne umjetnosti. Možda je to zbog toga što se Chagall oslanja na tradiciju i korespondira sa starim testamentom. To je nešto kao slikovnica. Knoebel pak poseže za paletom osnovnih boja srednjeg vijeka i na taj način stvara atmosferu", smatra Demouy. Od subote (25.6.) posjetitelji imaju prilike i sami donijeti ocjenu o novim prozorima u svojoj nacionalnoj katedrali. No bez obzira kakav ispao sud javnosti, on zasigurno neće utjecati na njemačko-francusko prijeteljstvo.

Autor: Günther Birkenstock (N. Kreizer)

Odg. ur.: D. Dragojević