Njemačka: Veća plaća nije više stvar „vještine pregovaranja“
21. veljače 2023Slučaj o kojem se raspravljalo na Saveznom sudu za rad: Susanne Dumas (44) je 2017. potpisala ugovor s jednom metalurškom firmom Maisena, u blizini Dresdena. Prihvatila je ponuđenu početnu plaću od 3.500 eura (bruto). Isti posao je radila s dvojicom kolega, od kojih je jedan u firmu došao samo nekoliko mjeseci prije nje. Saznala je da taj kolega ima mnogo veću plaću - on je naime tražio – i dobio 1.000 eura više na samom početku.
A i kasnije, kada je uveden interni kolektivni ugovor, i kada je trebalo da im se plaće izjednače, ipak je imao 500 eura više, jer je prethodno tražio i dobio povišicu. Ona se pobunila i tražila istu plaću – ali je nije dobila.
Dumas i njene dvije odvjetnice su zastupale stav da se tu radilo o diskirminaciji na rodnoj osnovi. Poslodavac se pak pozvao na načelo slobode ugovora – i dobio spor na nižim sudovima uključujući pokrajnski sud u Saskoj.
No prošlog tjedna je njemački Savezni sud za rad Susanni Dumas dao za pravo i dosudio joj 14.500 eura izgubljene zarade i odštetu od 2.000 eura.
Za poslovni svijet u Njemačkoj to znači da poslodavci ubuduće ne mogu opravdavati razlike u zaradama pozivajući se na pregovaračke vještine muškaraca. I, što je takođe važno, ako poslodavac prihvati zahtjev za većom plaćom, onda ju mora povećati i onima koji rade isti ili sličan posao, i imaju slične kvalifikacije i radno iskustvo.
„Takvo ponašanje praktično ne postoji kod muškaraca"
„Vještina pregovaranja" je (bila) glavni adut poslodavaca kada se radi neobjašnjivim razlikama u plaćama, prevenstveno između muškaraca i žena.
Znanost, takozavna bihevioralna ekonomija, im je u tome pomagala. „Studije pokazuju da muškarci u prosjeku o plaćama pregovaraju uspješnije jer u proseku zahtijevaju više", kaže Matthias Sutter, direktor Instituta „Max Planck" za istraživanje društvenih dobara u Bonnu - i ne vidi u tome diskriminaciju žena. S druge strane, žene povremeno čak signaliziraju da bi prihvatile posao i za nižu plaću. „Takvo ponašanje praktično ne postoji kod muškaraca", kaže Sutter.
Na ovu presudu se nije dugo morala čekati oštra reakcija poslodavaca: „Odluka suda predstavlja znatno zadiranje u slobodu pregovaranja poslodavaca i zaposlenih i otkriva apsurdnost Zakona o transparentnosti plaća", rekao je Reinhold von Eben-Worlée, predsjednik Udruženja njemačkih firmi u vlasništvu porodica, koje, prema njihovim navodima, zapošljavaju oko osam milijuna ljudi.
Sloboda ugovora se zasniva na „osnovnim vrijednostima našeg ekonomskog sustava kao što su konkurencija, efikasnost i osobna odgovornost". Te vrijednosti su sada „bezvrijedne" u pregovorima o plaćama, rekao je Von Eben-Worlée
Nije uravnilovka
Michael Fuhlrott iz Udruženja njemačkih pravnika za radno pravo kaže da postoje faktori koji i dalje opravdavaju razliku u plaćama: između ostalog, dalje usavršavanje, relevantno poznavanje stranih jezika ili nešto drugo. Ako poslodavac može objektivno dokazati da kolega postiže više od zaposlene žene, on može i dalje zarađivati više.
„Dakle, ova presuda ne znači uravnilovku, već jednostavno dosljedno provođenje općeg zakona o jednakom tretmanu", kaže Fuhlrott.
On dodaje i da se na presudu mogu pozvati i kolege muškarci koji zarađuju manje od drugih muškaraca – ako se dokaže da je razlog za manju plaću diskriminacija. Prema Zakonu o jednakom tretmanu, na koji se poziva sud u ovoj presudi, to je slučaj sa karakteristikama kao što su spol, vjera, etničko porijeklo, svjetonazot, invaliditet, seksualani identitet kao i starost ili mladost.
Glavna prepreka za ravnopravnost - tajnost plaća
Ministarstvo za obiteljska pitanja je odluku Saveznog suda za rad oznsačilo kao „izvanredan i jasan znak primjene načela da se za jednak rad mora dobiti jednaka plaća." A jedno od najvećih i najstarijih udruženja za ravnoprapvnost žena u Njemačkoj (Frauenring) priopćilo je da bi presuda mogla značiti da će sljedećih tjedana, mjeseci i godina biti posebno promotrene tisuće ugovora o radu.
Međutim, Susette Jörk, jedna od odvjetnica Susanne Dumas, ukazala je na problem koji bi se mogao pojaviti za mnoge žene koje žele okončati diskriminaciju, pozivajući se na ovu presudu. „Glavni problem u praksi je to što žene ne znaju koliko zarađuju njihove kolege", rekla je ona. Pravo na informacije o tome, koje proizilazi iz Zakona o transparentnosti plaća iz 2017, zaposleni imaju „samo u firmama s najmanje 200 zaposlenih – a većina žena radi u manjim firmama".
Udruženje njemačkih sindikata (DGB) kaže da bi presuda mogla promeniti svet rada u zemlji. Međutim, „prepreke za informacije o plaćama su previsoke i nisu planirane nikakve sankcije. Vrata su i dalje širom otvorena za diskriminaciju žena u Njemačkoj", rekla je Elke Hannack, podpredsednica DGB-a.
Sara Linkoln, druga odvjetnica Susanne Dumas, to vidi slično i nada se novoj direktivi EU-a, vjerojatno još ove godine, koja bi mogla dovesti do veće transparentnosti u plaćanju žena.
A u međuvremenu savjetuje: „Od velike pomoći može biti kada se na poslu popriča o tome tko koliko zarađuje. Nitko se ne mora brinuti da će mu pritom nešto biti oduzeto. Uvijek se radi samo o tome da drugi dobiju više."
Susanne Dumas je još 2019. napustila firmu s kojom se sudila. Neposredno poslije izlaska iz sudnice, plačući od sreće, rekla je da u tom trenutku pobjede, misli na svoje svoje kćeri i sve druge žene u Njemačkoj za koje je ova presuda prekretnica.
D. Roščić (agencije)
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu