Njemačke stranke - "sponzoruše"?

Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle upravo se nalazi na diplomatskoj turneji po Južnoj Americi. U njegovoj pratnji su, kako je to i inače uobičajeno, i brojni ugledni gospodarstvenici. Popis putnika određuje Ministarstvo vanjskih poslova. No, njemački tjednik "Spiegel" je javio da su poduzetnici birani prema tome jesu li prethodno sponzorirali njemačke liberale, dakle stranku ministra Westerwellea.

I još jedan primjer: četvorni metar štanda na stranačkom kongresu njemačkih Liberala (FDP) u Hannoveru prošle je godine koštao 220 eura. Tu je priliku za predstavljanje iskoristilo skoro 70 sponzora, od udruge apotekara i privatnih zdravstvenih osiguranja preko raznih energetskih tvrtki pa sve do proizvođača automobila poput VW-a i Audija.

Samo te dvije automobilske tvrtke poklonile su FDP-u više od 20.000 eura. To je izračunala građanska inicijativa LobbyControl čija predstavnica Heidi Klein kaže: "Audi je imao štand velik više od 100 četvornih metara. Cijena koja je plaćena za taj štand nije razmjerna cijeni koju je stranka platila za korištenje dvorane." Ona objašnjava da je dakle veći dio uplaćenog novca u stvari bilo prikriveno financiranje stranke, koje nigdje nije bilo navedeno.

Plati pa razgovaraj s premijerom

Nedavno je izbio i skandal oko čudne prakse Kršćansko-demokratske unije (CDU) u saveznim pokrajinama Sjevernom Porajnju i Vestfaliji i Saskoj. Ondje se bogatijim sponzorima za novac nudila mogućnost osobnog razgovora s premijerima tih pokrajina. Dakle, ako uplate određeni iznos, zajamčen im je osobni susret s predsjednikom pokrajinske vlade.

Za zastupnika ljevice u njemačkom parlamentu Ulricha Maurera to je skandalozno, jer je, kako kaže, jasno da sponzori od takvog susreta očekuju pogodnosti za svoju tvrtku ili branšu. On ističe: "Ako se u Njemačkoj, pa čak i na sat, može unajmiti jednog premijera, jer se od njega očekuju usluge, onda to potkopava povjerenje stanovništva u demokraciju."

Građani žele transparentnost

I stvarno, više od 80 posto Nijemaca pretpostavlja da se preko sponzoriranja stranaka može utjecati na političare. Unatoč tome, jedino je ljevica od svih njemačkih stranaka odlučila odustati od takvog načina financiranja svog djelovanja. Druge stranke, naime, objašnjavaju da Ustav ne želi financiranje isključivo iz državne blagajne.

No, što to znači u praksi? Da na politiku najviše mogu utjecati oni koji najviše mogu platiti? Stranke iz državnog proračuna svake godine dobivaju maksimalno 130 milijuna eura. To im očito nije dovoljno. Zato prikupljaju dobrovoljne priloge i članarine, o čemu moraju voditi knjige. U doba sve manjeg broja članova i sve većih izdataka sponzoriranje je atraktivna mogućnost za punjenje stranačkih blagajni. Naravno, to je vrlo zanimljivo i za poduzetnike, jer je nastup na nekom stranačkom kongresu dobra reklama čiji se troškovi mogu čak odbiti i od poreza. Osim toga, zakon ne određuje gornju granicu takvog načina sponzoriranja političara.

Upravo je to glavni problem, smatra Heidi Klein iz LobbyControla: "Što se tiče transparentnosti, sponzoriranje se mora tretirati isto kao i dobrovoljne priloge. Uplata iznosa većeg od 10.000 eura mora se odmah objaviti, a iznosi iznad 2.000 eura moraju se evidentirati u stranačkim knjigama zajedno s imenom donatora. Sponzoriranje se ne bi trebalo moći odbijati od poreza, a ukupni iznos dobrovoljnog priloga i sponzorske uplate ne bi smio premašiti 50.000 eura."

Sponzoriranje ne treba zabraniti

Unatoč svim nedostacima, LobbyControl ne traži zabranu privatnog financiranja stranaka. Jer, kako kažu u toj građanskoj inicijativi, novac će i u slučaju zabrane naći put do stranačke blagajne, što je vidljivo i u SAD-u, gdje je sponzoriranje stranaka daleko strože regulirano. Zato je pametnije osigurati što veću transparentnost tako da građani mogu točno vidjeti tko i koliko daje nekoj stranci. Sudeći po raspravama koje se u Njemačkoj vode u posljednje vrijeme, čini se da bi to mišljenje moglo dobiti potporu većine.

Autorica: Sabine Kinkartz/A. Jung-Grimm

Odg. ur.: S. Matić